Piše: Ivona Šimunović
Sinonim za humanost su čovjekoljublje i nesebičnost. Pristup koji nebi trebao imati cijenu.
Danas, u 21. stoljeću divno je sresti i komunicirati sa osobama koje odišu humanošču. Koje su u sebi sačuvale kulturu življenja. Sačuvale bit čovjeka u sebi. Kao i priroda , koja ima svoje zakone ali ih ne mjenja. Svako jutro priroda se budi, dariva nam onaj najljepši dio sebe. Svoju prirodnost. Iako ne savršena puno puta. Upravo je savršena u toj svojoj nesavršenosti koja nas puno puta usreći, opusti.
A čovjek, konstantno mijenjajući zakone, stvara sve više nezakonja. Pokušavajući biti u skladu s vremenom i društvom oko sebe, sve više gubi osobni sklad u sebi.
Možda smo postali toliko zaokupljeni svojim obvezama, karijerom, opstankom i svim onim bitnim i manje bitnim stvarima koje su u nama i oko nas da smo zaboravili na riječ humanost. I puno puta se upitam da li je humanost postala anarkonizam.
Čovjek postaje kontradiktoran. S jedne strane čini da i humanost ima svoju cijenu dok sve manje daje od sebe besplatno i nesebično. Sve više ¨nesebičnost¨ ipak u konačnici završenog djelovanja izbaci račun. Druga strana toga čovjeka se ¨rastopi¨ od emocija izgovarajući hvalospjeve. Npr., kada je nedavno bila godišnjica smrti Princeze Diane mnogi su pratili dokumentarce o njoj i jedino što sam uočila i čula bilo je divljenje naroda na njenu humanost i davanje.
Zašto se tako lako možemo diviti drugima, a mi to se ne trudimo biti? Zar je lakše se diviti nekome drugome nego sam biti i postati takav? Mnogi pokušavaju držati lekcije o humanosti i ispravnom življenju a zapravo, ni sami sami ne drže istih. To licemjerje očituje se kao jedna od najnegativnijih ljudskih osobina.
Postoji stara izreka : „dajemo drugima ono što posjedujemo u sebi“ , koliko je onda uopće ostalo humanosti u čovjeku i postajemo li duhovno prazna bića kojega jedino mogu ispuniti novac, položaj ili status!?
Da li nam mora gorjeti Dalmacija da bi pokazali humanost? Da li nam trebaju poplave da bi pokazali humanost? Da li nam mediji moraju reći da tamo u jednom gradu postoji bolesno dijete kojemu treba pomoć da preživi da bi aktivirali čovječnost i nesebičnost u sebi? Ako je tomu tako, onda je to žalosno i tužnije od svih navedenih situacija. Jer, tada se trebamo upitati koliko smo u sebi onda mi „izgorene“ duše, „ poplavljenog „ srca i umiremo li u sebi radi „metastaza nehumanosti“ .
Čovječe, ako si otkrio u sebi tek početni stadiji „bolesti nehumanosti“ još imaš vremena pobijediti to. Ali, ako spoznaš koliko si puno nehumanih postupaka učinio i ne zaustavljaš se, humanost je za tebe postala strana riječ. Tada si samo „ mrtva figura“ koja hoda svijetom.
Probudi se moj narode! Krenite u „ borbu“ da sačuvate humanost u sebi. I neka Vas vodi misao da boj ne bije oružje već srce u junaka!
Hrvatski narod rođen je sa srčanošću i čovječnošću. Podsjetit ću Vas na to sa izrekom Napoleona Bonaparte .“ Hrvat ne treba biti vojnik, da bi bio vojnik“
Postanite i budite „vojnik života u humanosti“
