Nakon milijardu kuna projekata, prvenstveno EU financiranih i dovedenih do samog kraja realizacije, pa vam se u nekoliko sekundi do temelja sruši sve ono što ste promišljeno gradili sa ciljem podizanja kvalitete života svih građana Petrinje, dođe vam stvarno dići ruke od svega.
Šećući gradom vidjevši tužna i zabrinuta lica mojih sugrađana, nisam mogao i neću ostaviti moje Petrinjke i Petrinje i našu Petrinju na cjedilu, bez odlučne uprave, koja učinkovito upravlja neviđenom katastrofom.
Izložen svakodnevnim izazovima, napisao sam, više ironičnih, pedesetak riječi, da bi potaknuo ljude na suradnju, bez obzira na razlike u „razmišljanjima” i osvrta na njihova „prepisana populistička rješenja”.
Umjesto suradnje i shvaćanja, poticaja i činjenice da nisam “centar svijeta” niti svemoguć da mogu odmah riješiti sve probleme koje moji sugrađani imaju, dobio sam pljusku u obliku pet tisuća znakova „snažnog demanta”, građanke, kojoj su četiri dana smišljali, što će napisati u njeno ime, a kojoj su, kao i svim drugim sugrađanima, moja vrata bila uvijek otvorena, za sve probleme, koje sam mogao riješiti.
Ne bi više trošio vrijeme i prostor 53 i drugih portala sa sadržajem bespotrebnih, nazovi, rasprava, jer nas čeka još mnogo posla na rješavanju problema građana s kojima se svaki dan susrećem.
