Upravo kada se smirila priča oko navodne afere kojom se pokušalo ugroziti legitimitet i karijeru ministra poljoprivrede Tomislava Tolušića krivotvorenim fotografijama, na kojima je navodno u društvu prostitutke u srpskom hotelu konzumirao kokain, na scenu je isplivala, druga po hrvatsko društvo znatno ozbiljnija afera, koja kao da se pokušava gurnuti u drugi plan i što prije zaboraviti. No, takvo što ne bi trebalo dopustiti jer riječ je o temi koja itekako izravno utječe na život građana, jer kao što je poznato ovih je dana doduše izrazito diskretno i bez prevelike bure potvrđeno kako je iz Poljske u Hrvatsku ipak stiglo zaraženo goveđe meso.
Ni približno burno, vladajući na ovu poruku nisu reagirali, kao što su reagirali onoga časa kada su objavljene navodne gole fotografije, navodnog ministra. A prostora za reakciju ima, jer prije svega nekoliko dana iz istog su ministarstva, točnije iz Uprave za veterinarstvo i sigurnost hrane građane smirivali tvrdnjama da opasnog poljskog mesa kod nas naprosto nema. Sada pak, kada je jasno da je meso ipak stiglo na domaće tržište, opet u zraku ostaje mnogo neriješenih pitanja, koliko je točno mesa stiglo na domaće tržište, gdje se to meso nalazilo, je li i kada povučeno, piše https://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/ovo-vam-presucuju-tolusic-zataskava-mega-aferu-znate-li-kakvim-vas-smecem-truju-1281493/
Prema medijskim napisima poruka iz Sanitarne inspekcije i Ministarstva zdravstva također nije do kraja jasna, ni definirana, a to je po svemu sudeći postala praksa kada je o domaćim institucijama riječ, naime od tamo je poručeno kako su goveđi kebabi uvezeni iz Poljske povučeni iz tri ugostiteljska objekta te se nagađa da je u njima prisutna Salmonela i Echericia colli. Koji su to objekti, kako je meso tamo završilo i kako je uopće do krajnjih korisnika došlo bez kontrole također nije poznato.
Ono što se ipak zna je da se sporno poljsko meso pojavilo na mađarskom i slovenskom tržištu, a kako se kontrola vrši te kako se skrbi za sigurnost građana, lekcije su koje su našim stručnjacima očitale upravo ove dvije države. Naime, Slovenci su vrlo promptno reagirali te na vrijeme obavijestili svoju javnost, još početkom ovoga mjeseca kako postoji 15 tona sumnjivog mesa koje je završilo u skladištu tvrtke Panvita, koja s mesom opskrbljuje brojne institucije u toj zemlji. Nakon tih spoznaja slovenski su se stručnjaci uhvatili u koštac s rješavanjem toga problema pa se u ovoj zemlji provode i vrlo konkretne istrage.
U Hrvatskoj se opet stječe dojam tromosti, a osim toga najveći problem leži u tome što samo Ministarstvo poljoprivrede uopće ne raspolaže s podatkom o količini mesa koje je stiglo na naše tržište. Da ministar nastoji što prije ovu priču potisnuti, može se iščitati i iz njegove retorike koju je iznio govoreći o ovoj ozbiljnoj tematici za N1 televiziju gdje je poručio kako poljsko povučeno meso, nema veze s onim iz sporne klaonice koja se nalazi u pokrajini Mazvia, za meso je kako je rekao nadležna Sanitarna inspekcija, ali informacije o uvezenom mesu kazao je prima i njegovo ministarstvo.
Dobro upućeni tvrde kako je u ovoj priči propusta itekako bilo, no ministar koji inače slovi za čovjeka bez dlake na jeziku nema namjeru nikoga prozivati jer, greške su napravili kadrovi koji su se na njegovu intervenciju domogli pozicija. Je li tome uistinu tako ili je riječ tek o spekulacijama zlobnika, teško je reći, no da je tema složena moglo se čuti i tijekom emisije Otvoreno na javnoj televiziji koja se također bavila zaraženim poljskim mesom.
Neka od pitanja na koja su gosti Otvorenog nastojali odgovoriti jesu: Tko i kako kontrolira lokale s brzom hranom? Kakvo meso jedemo? Kakav je odnos prema hrvatskim stočarima? Prijeti li im katastrofa ako naše granice prijeđe svinjska kuga? Gosti koji su javnost pokušali informirati na tu temu bili su Željko Kraljičak, državni tajnik u Ministarstvu poljoprivrede, Marijana Petir, članica Odbora za poljoprivredu Europskog parlamenta, Ana Marija Crnić, načelnica Sektora državne sanitarne inspekcije, Miško Šklempe, predsjednik Odbora za mesno govedarstvo Hrvatske poljoprivredne komore te Goran Jančo, predsjednik Središnjeg saveza udruga uzgajivača svinja. Kako je u navedenoj emisiji rečeno u našu je zemlju uvezeno 6200 tona mesa- junetine, govedine i teletine.
“Hrvatski propisi su vrlo strogi te su usklađeni s procedurom i zakonodavstvom EU-a. Cijeli uvoz hrane u RH prati sustav koji nadzire Ministarstvo poljoprivrede te sve ono što se otkrije u Hrvatskoj ili u EU, brzo se pokreću procedure za povlačenje s tržišta. Jamčimo sugrađanima da imamo sustav koji štiti njihovo zdravlje”, poruka je državnog tajnika iz Tolušićeva ministarstva Željka Kraljičaka.
“Cjelokupni sustav sigurnosti hrane u cijeloj EU funkcionira na isti način. Zaprimili smo obavijest o incident kroz žurno uzbunjivanje. Uzorak je uzela veterinarska inspekcija u Sloveniji te kako su dobili rezultate pustili su informaciju u sustav uzbunjivanja te je onda sanitarna inspekcija provela kontrolu. Promptno smo dobili informaciju, a mi smo odmah znali u kojem je objektu sporno meso. Treba reći i da se radi o patogenim organizmima koji se termičkom obradom uklanjaju”objasnila je Crnić.
Sanitarna inspekcija, sustavno provodi kontrolu ugostiteljskih objekta i to prema procjeni rizika, a kako je rečeno godišnje se provede od 10 do 15 tisuća nadzora, a tijekom ljetnih mjeseci kontrole se pojačavaju, uzimaju dvije do tri tisuće uzoraka hrane, koji su ispitivani na različitim parametrima.
Da domaće proizvođače nitko ništa ne pita, objasnio je Šklempe koji se referirao na 6200 tona poljskog mesa koje je stiglo na hrvatsko tržište. “Nama politika nije stvorila uvjete da budemo konkurentni. Nema nacionalne svijesti da možemo biti samodostatni. Mi ono što ekstra kvalitetno proizvedemo, dio prodamo Talijanima, a dio žive stoke u Libanon. Istovremeno uvažamo nešto ispod proizvođačke cijene, što znači da je to odmah sumnjivo”, ističe Šklempe. U Hrvatskoj kontrola mesa kreće od same njive, poručio je Jančo.
“Kontrole su u Hrvatskoj rigorozne, a sa stranih tržišta dolazi svakojaka roba. Što je u hrenovkama koje koštaju 9.99 i dolazi iz Italije, Danske ili iz neke druge zemlje. Imate i svinjski vrat po 9.99. A ja znam da njegova cijena ne može ići ispod 28 ili 29 kuna”, argumentirao je, a svoje viđenje ove situacije iznijela je europarlamentarka Petir.
“Postavlja se pitanje zašto meso kada je došlo u Hrvatsku nije pregledano, već je slovenska inspekcija dojavila hrvatskoj. Veterinarske inspekcije bi pri ulasku u zemlju morale pregledavati ono što ulazi u zemlju. Sjećamo se nemilih događaja koje smo imali s poljskom piletinom, ali i sa salmonelom u jajima. To bi nam trebao biti signal da moramo biti obazriviji i provoditi strože kontrole”, smatra zastupnica koja dodaje da postoje mogućnosti gdje sami sebe možemo zaštiti.
”Kao što spominju gospodin Šklempe i Jančo, ako znamo da hrenovke koštaju manje od osam kuna, onda je to znak inspekcijama da provjere što je sadržaj tih hrenovki i da li su deklaracije doista istinite.Ako znamo podatak da se u podnosu na 2012. godinu uvoz poduplao, sa 70 000 tona 2012. mi smo došli do uvoza 160 000 tona mesa u 2018, i za toliko nam je pala proizvodnja i svinjetine i govedine i peradi. Ako znamo da imamo problem sa samodostatnošću, mlijeko 50%, svinjetina 60%, govedina 70%, a perad 90% to je isto signal da sustav ne funkcionira. Kada bi propisali kvalitetu proizvoda onda bi neke proizvode koji dolaze iz uvoza automatski mogli isključiti i tu omogućiti prostor našim proizvođačima da prodišu”, rekla je Petir.
No, državni tajnik objasnio je da su ugostitelji meso nabavili izravno od slovenskog distributera, a ovo zaraženo meso prema njegovim saznanjima nije išlo u trgovačke lance, niti mesnice. “Na vrijeme je utvrđena prijava nepravilnosti te su ugostitelji obaviješteni. Pokazalo se da sustav funkcionira”, kazao je.
Inače, o kvaliteti hrane, kako na europskim tako i na hrvatskim policama nerijetko se progovara, što ne čudi s obzirom na brojku od pet stotina milijuna europskih potrošača, što uključuje i oko četiri milijuna stanovnika naše zemlje. Svi oni svakodnevno su u opasnosti kako zbog nezdrave, tako i zbog zagađene hrane, a prijete im i prevare od strane proizvođača, jer europski zakoni idu na ruku prehrambenoj industriji a ne ljudima. Prema pisanju portala 100 posto niz je problematičnih otkrića u hrani koju svakoga dana kupujemo i konzumiramo. Primjerice živi insekti pronađeni su u slovenskim žitnim pahuljicama, prodavanima i u našoj zemlji, bakterija E.coli otkrivena je u školjkama, salmonela u mesu, a sve to tek je dio. U organskoj hrani za dojenčad pronađen je opasan pesticid klora u količini od skoro 29 miligrama po kili. Olovo je pronađeno u hrani za pse, listerija u mađarskom kukuruzu, i tako bi se u nedogled moglo nabrajati mnoštvo proizvoda sumnjive i upitne kvalitete na što je upozoravala i SDP-ova europarlamentarka Biljana Borzan.
A o kvaliteti hrane koju konzumiramo i naš je portal pisao u više navrata, no nažalost neki odgovori prilično su tragični. Jedan od takvih je i slučaj iz Bregane, kada se peteročlana obitelj otrovala salmonelom, a uslijed čega je umrlo petogodišnje dijete.
U to doba za naš je portal progovorio jedan inspekcijski službenik, upirući prstom u nadređene. Kako je tvrdio za stanje u poljoprivredi, a najgore stanje je u mljekarstvu i stočarstvu jer Hrvatska danas proizvodi znatno manje proizvoda iz tih grana nego bilo koja druga članica EU.
Uz to, uvozimo voće i povrće koje bi zapravo sami mogli proizvesti. Kako raste uvoz svih poljoprivrednih proizvoda, tako jasno raste i uvoz mliječnih proizvoda. Usporedno s tim, broj proizvođača mlijeka pao je ispod deset tisuća
Godinama nakon rata Hrvatska je bila izvoznikom šećera, a uvozile su se riba, meso, masline, krumpir i salata koje i sami možemo proizvoditi. Danas pak uvozimo sve što se uvesti može. Od graška koji na naše tržište stiže iz Moldavije, do tikvica koje na police stižu iz Albanije. Mrkva koja se plasira na hrvatsko tržište dolazi iz Turske, a pomanjkanje domaćeg češnjaka nadoknađujemo onim kineskim. Grah koji se nekoć u Hrvatskoj proizvodio bio je dostatan za naše potrebe, ali danas se nudi onaj iz Perua i Urugvaja. Nadalje, tu su i rajčice iz Jordana te brojno drugo voće i povrće.
Jednako tako dobro je znano i u zakonskim regulativama zapisano da je zabranjeno uvoznu hranu prodavati kao domaću. Sukladno tome proizvođači ne bi smjeli navoditi ljude da pomisle kako primjerice kupuju istarsko maslinovo ulje ako su masline uvezene iz Španjolske. Papir trpi sve, pokazuju to i ovi slučajevi u kojima se kupce zavarava, a nekoliko takvih proizvoda i nije teško nabrojati. Primjera radi, bosiljak proizvođača Nadalina dolazi iz Egipta, a proizvodi ga Luxor iz Solina. Nadalje, tu je tuna Jadranska kraljica iz Španjolske koju proizvodi Sardina d.o.o. iz Postira. Masline s malog dalmatinskog otoka proizvodi Trenton iz Donjeg Muća, a dolaze iz Španjolske. Osim što se proizvodi pogrešno predstavljaju, svako malo svjedočimo povlačenjima proizvoda s tržišta zbog toga što su u njima pronađeni nedopušteni sastojci.
Svojedobno je Ministarstvo poljoprivrede u Narodnim novinama objavilo listu opasne hrane. Problematične su tada bile brojne namirnice od graha i dinja, do paprika i patlidžana, voća te nekih prehrambenih proizvoda porijeklom iz Azerbejdžana, Brazila, Gane, Indije, Južnoafričke Republike, Dominikanske Republike i Tajlanda. U većini njih ima pesticida, a u tjestenini iz Kine pronađen je aluminij. Svjedočili smo nedavno i slučaju otrovnih pastrva, koja se uz toleranciju države sasvim legalno prodaju na hrvatskim ribogojilištima. Zataškala se i priča s ekstra djevičanskim maslinovim uljem čija etiketa nije odgovarala sadržaju u boci, jer Ministarstvo poljoprivrede nije željelo obznaniti o kojim proizvođačima se u ovom slučaju radi. Ulje se naime prodavalo pod etiketom ekstra djevičansko, ali analizama je utvrđeno da se iza velikog broja onih koja nose naziv maslinovo skrivaju slobodne masne kiseline nepogodne za ljudsku prehranu. Priča međutim ni tu ne staje, jer nije prošlo dugo otkako smo svjedočili skandalu s aflatoksinima pronađenim u mlijeku, te se i tu radilo o raznim proizvođačima čija imena nikada nisu dospjela u javnost. Na europskom, a time i hrvatskom tržištu mogla se pronaći konjetina umjesto govedine i pseće meso umjesto janjetine, a krivo je deklarirana i riba.
Fileki ili kako ih zovu u Dalmaciji – tripice, poslužuju se umjesto prženih lignji, tunu zamjenjuje jeftina riba opasna po zdravlje. U Hrvatskoj smo imali med koji pčele nije vidio, a nedavno smo svjedočili Pangasusu u filetu koji se prodavao po vrlo skupoj cijeni, kao zubatac.
D.Prša/Dnevno.hr
