Od 1998. i prvog nastupa Hrvatske na svjetskim prvenstvima pa do Mundijala u Katru samo su dvije reprezentacije osvojile više mundijalskih medalja od Hrvatske: Francuska (četiri) i Njemačka (četiri). Brazil, Argentina, Nizozemska i Hrvatska osvojile su po dvije.
Već taj podatak dovoljno govori koliko bi značilo da Vatreni u subotu svladaju Maroko i osvoje brončanu medalju. Nestvarno zvuči podatak da je Hrvatska od 1998. igrala u tri polufinala svjetskih prvenstava, a da je primjerice jedna Španjolska od prvog Mundijala 1930. samo dvaput bila u polufinalima, i to ako uračunamo SP 1950. kada je osvojila četvrto mjesto, ali tada se nije igralo kup-sustavom, piše Gol.hr.
Nestvarno zvuči i da jedna Italija od 1998. ima samo jedno polufinale, također i jedan Portugal, Argentina ima samo dva, dok je peterostruki prvak svijeta Brazil izjednačen s Hrvatskom i ima tri polufinala, jednako kao i Nizozemska.
Podjednako je fascinantan podatak da je Hrvatska od 1998. propustila kvalificirati se na samo dva velika turnira (Euro 2000. i SP 2010.), dok je npr. Nizozemska promašila tri velika turnira, Italija također dva, i to dva svjetska prvenstva.
Kada sve nabrojane rezultate stavite na papir i ležerno ih pogledate, to su doista nevjerojatni uspjesi. Hrvatska bi s broncom u Kataru uskočila u ekskluzivno društvo Francuske i Njemačke kao najuspješnija reprezentacija svjetskih prvenstava u posljednje 24 godine ili posljednjih sedam svjetskih prvenstava po broju osvojenih medalja.
Računamo razdoblje od 1998. jer Hrvatska prije toga nije imalo pravo nastupa na najvećoj svjetskoj smotri, odnosno u kvalifikacijama za SP 1994., a još prije toga nije bila samostalna država.
Mitologija o Vatrenima
Na bronci sa SP-a 1998. iskovana je mitologija o Vatrenima. Iako je kult hrvatske reprezentacije nastao i prije toga, Hrvatska je nastupila na Euru 1996. i stigla je do četvrtfinala, ipak se ta 1998. i ta bronca najčešća uzimaju kao početna točka stvaranja mita o Vatrenima.
Jednostavno, Vatreni su se proslavili u Francuskoj, tu ih je cijeli svijet upoznao, jednako kao i državu Hrvatsku. Odigrali su neprocjenjivu ambasadorsku ulogu za tada još uvijek mladu državu, a i do danas vrše sličnu funkciju.
Hrvatska se u svijetu najviše prepoznaje po nogometu, odnosno njezinoj reprezentaciji. To je činjenica u koju smo se uvjerili bezbroj puta putujući po svijetu.
Vatreni iz 1998. i ta bronca bili su uzor i inspiracija nadolazećim generacijama da ih pokušaju dostići i prestići. Sjećamo se kako se pričalo da takve generacije više biti neće u Hrvatskoj, da se takav rezultat više nikada neće ponoviti…
Šlag na kraju
Međutim, hrvatska reprezentacija i hrvatski nogomet nastavio je živjeti punim plućima i ostvarivati dobre rezultate. Na novi veliki rezultat čekalo se 20 godina i srebra u Rusiji, ali zar slično nije i kod puno većih nogometnih nacija? Podaci u gornjem dijelu teksta to najbolje govore.
Već četiri godine poslije Hrvatska je opet dogurala do polufinala Svjetskog prvenstva u Katru.
Osvajanje trećeg mjesta i brončane medalje bio bi šlag na tortu Modrićeve generacije, odnosno onog što je ostalo od te generacije u današnjoj momčadi, piše N1.
