I ove godine s blagdanskom depresijom suočit će se velik broj ljudi, posebno u velikim gradovima i samačkim domaćinstvima, suočeni s raskorakom između realnosti i prevelikih očekivanja koja nameću mediji i društvene mreže, reklame i trgovci nudeći iluziju sveopćeg obilja i sreće.
Ova depresija obično traje nekoliko dana, a odraz je pretjeranog stresa, nelagode i tjeskobe zbog nemogućnosti da se ostvari lažna slika veselja i bogatstva, pojašnjava u razgovoru za Hinu predstojnica Klinike za psihološku medicinu KBC-a Zagreb, psihijatrica Marijana Braš te ističe da je riječ o kratkotrajnom stanju, koje nema posebnu psihijatrijsku dijagnozu.
No, blagdanska depresija kao moderan fenomen uzima sve više maha – prije, tijekom i netom nakon blagdana, u stresnom razdoblju u kojemu se osamljene osobe osjećaju još usamljenije, a osobe u besparici još siromašnije.
“Okruženi smo slikama sretne obitelji za bogatim stolom, a mi u Hrvatskoj imamo puno siromašnih koji si ne mogu zadovoljiti ni osnovne potrebe”, kaže predstojnica vodeće znanstvene i edukacijske psihoterapijske ustanove u Hrvatskoj.
U posebnom su riziku osobe koje žive same, daleko od članova obitelji, stanovnici velikih gradova koji nemaju puno prijatelja, siromašni i stariji sugrađani koji su izgubili životne partnere, oni koje su prekinuli emocionalne veze, nakon rastave braka ili smrti bliske osobe kojima će ovo biti prvi blagdani bez tih dragih osoba.
“Ljudi sve više žive u izoliranim zajednicama, u samačkim domaćinstvima, a puno ih je zaista usamljeno poput starih roditelja kojima su djeca u potrazi za poslom negdje daleko. Naravno da će biti tužni”, kaže Braš.
Bilo da im smeta nametanje slavljeničkog raspoloženja ili su sami i nemaju s kime podijeliti tu (nametnutu) radost, ili su jednostavno osjetljivi na prosinački mrak, upadaju u depresivne epizode koje mogu biti toliko teške da zahtijevaju liječničku pomoć.
U psihijatrijskim klinikama traži se krevet više
U Klinici za psihološku medicinu kažu da im ovih dana nedostaje kreveta, a da ih imaju i deset puta više, svi bi bili popunjeni. Svi termini u psihijatrijskim ambulantama su zauzeti, a predstojnica Braš objašnjava da je riječ o pacijentima koji žele za blagdane biti zaštićeni sigurnim okružjem bolnice kako ne bi bili sami kod kuće ili u nekakvim lošim okolnostima.
“Među pacijentima već znam kojima će ovo doba godine biti najteže i treba im pojačana zaštita. To su često osobe koje se inače liječe zbog depresije ili su imale emocionalne gubitke, te im neizdrživu nelagodu i tugu stvaraju medijske slike o zajedništvu, blagostanju i sreći”, kaže Braš.
Osjećaju praznine i usamljenosti pridonosi i promjena dnevne rutine, bez opterećenosti poslom i svakodnevnim obavezama, te posljedično nepotrebna razmišljanja i analize “uglavnom o onome što nedostaje i čega nema”. Mnogi se ljudi u tom razdoblju zatvaraju u kuću i povlače u sebe uz osjećaj da iz nekih razloga nisu u mogućnosti ostvariti svoje ciljeve, motive, potrebe i interese, a “svi drugi se vesele i zabavljaju”. Sve to rezultira većim brojem psihijatrijskih intervencija i većim brojem suicida u blagdansko vrijeme.
Onima koji osjete tugu i tjeskobu u ovo doba godine, Braš poručuje kako nije nužno da posjete psihijatra, ali je važno da svoje probleme podijele s bliskim osobama jer je “najgore je držati te stvari u sebi”.
Smanjiti očekivanja, ne trošiti previše…
Psihijatri i psiholozi upozoravaju na opasnost od nerealnih očekivanja i zahtjeva, pozivajući se na narodnu mudrost kako “nije sretan (bogat) onaj koji puno ima, nego onaj koji malo traži”.
U nerealna očekivanja vodi i komercijalizacija blagdana te imperativ bjesomučnog trošenja i kupovanja koje je sasvim u suprotnosti od duhovne ideje kršćanskog Božića koji slavi skromnost i ljubav, kaže psihijatrica Marijana Braš. Prije 20 godina, dodaje, nije se spominjalo toliko “to materijalno i sve što se očekuje od nas – da budemo super ljudi, da stignemo savršeno pospremiti stan, ispeći kolače, svima kupiti poklone, biti lijepi, dotjerani, a prije toga sve dovršiti. Trebali bismo se upitati – zbog koga to sve radimo. Uloga psihologa i psihijatara je da istaknu kako istinske vrijednosti su emocionalne, a ne materijalne.
Pojavi blagdanske i postblagdanske depresije pridonosi i prejedanje, alkohol, nedostatak novca i nerazumno trošenje, ali i manjak solidarnosti.
Nikada prije, ističe Braš, nije bilo toliko očito socijalno raslojavanje, a u Klinici za psihološku medicinu nije bilo toliko gladnih pacijenata, kojima je previše platiti participaciju za lijek i od 10 kuna. Njima je teško slaviti nešto kada svom djetetu ne mogu kupiti ni čokoladu, a smisao blagdana trebalo bi biti promicanje solidarnosti i pomaganja, a ne lažnog idealiziranja.
Stoga građanima poručuje da se ne daju zavesti bezbrojnim oglasima koji prikazuju savršen Božić, jer bi se mogli razočarati kad stvarnost ne uspije oponašati reklame.
Božić od ’90-ih u Hrvatskoj prestaje biti isključivo obiteljski blagdan
I sociolog Renato Matić smatra da je blagdanska depresija posljedica promoviranja božićne euforije, a najodgovorniji su masovni mediji i profit koji sve to pokreće. S time se, dodaje, u Hrvatskoj počelo 90-ih godina prošloga stoljeća nakon socijalizma u kojemu je to, premda od režima prešućivan, postojao kao isključivo obiteljski blagdan za vjernike.
“Svega toga u Hrvatskoj nije bilo do ’90-ih, kada je Božić bio radni dan, što nikako ne znači da je trebao ostati radni dan, ali je tada stjecajem okolnosti i u pravom smislu riječi bio obiteljski blagdan za one koji su ga obilježavali, a drugi su obavljali svoje redovne aktivnosti”, kaže Matić.
No, nakon 90-ih počinje se putem masovnih medija promovirati euforija kako to najviše odgovara onima koji od nje profitiraju.
“Za razliku od kršćanskog poimanja Božića kao blagdana mira, u reklamama se počinje sustavno promovirati da svi moraju skakakti od veselja, biti radosni, kupovati, biti jedni s drugima…. Sudar naše stvarnosti koja u mnogim slučajevima nije radosna, vodi u stanje koje u pojmovnom svakodnevnom smislu smatramo depresijom Nitko od nas ne živi niti je ikada živio onako kako se to prikazuje u reklamama i medijskim najavama Božića. Nigdje u kršćanskoj tradiciji ne spominje se pretjerano božićno veselje, već pronalazak mira i dobrote”, ističe Matić.
Božićna euforija rezultira božićnom depresijom kod mnogi ljudi koji su osamljeni, a u božićno vrijeme to doživljavaju kao “kraj svijeta”, što rezultira često i raznim autodestruktivnim reakcijama.
“Sve je to pitanje profita, ako se postavi pitanje koja kategorija bi trebala preuzeti odgovornost za božićnu depresiju, onda je to na prvom mjestu profit, a onda i sve ono što ga pokreće”, zaključuje Matić.
