U najnovijem tiskanom izdanju tjednika Nacional od 7. ožujka objavljen je tekst pod naslovom „Radovan Fuchs uvučen u slučaj Vlatke Vukelić“. Novinaru je po prvi puta javno bio glavni sugovornik bivši profesor Fakulteta hrvatskih studija i bivši prorektor Sveučilišta u Zagrebu Ante Čović.
U tekstu je Čović ponovno napao Ministarstvo znanosti i obrazovanja, Sveučilište u Zagrebu i Fakultet hrvatskih studija, a sve u cilju kako bi medijski diskreditirao, difamirao i dijabolizirao potvrdu prof. Vlatke Vukelić za dekanicu Fakulteta hrvatskih studija. Time je, zapravo, potvrdio da je podržavao, a očito i stajao iza svih dosadašnjih medijskih napisa o prof. Vukelić.
Podsjetimo, Ante Čović je bivši prorektor Sveučilišta u Zagrebu i bivši zaposlenik Filozofskoga fakulteta te Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu. Od 1976. zaposlio se na Odsjeku za filozofiju, kada nitko tko nije bio vezan uz tadašnji jugoslavenski režim nije mogao dobiti tako privilegirano radno mjesto, osobito nakon Hrvatskoga proljeća, kada su prognani mnogi nacionalno osviješteni intelektualci. Čovićev je mentor bio deklarirani marksist i praksisovac pokojni prof. Milan Kangrga. Štoviše, u osvit demokratskih promjena u Hrvatskoj, bivši prorektor je doktorirao 1988. s tezom „Marksizam kao filozofija svijeta“. Iz nepoznatih razloga bio je vrlo kratko od 1991. do 1992. u Vladi nacionalnoga jedinstva ministar znanosti, tehnologije i informatike, a poslije toga postao je prvi voditelj Hrvatskih studija. Međutim, na čelu Hrvatskih studija ostaje do 1995. godine zbog privatizacije toga visokoga učilišta i sumnjivih financijskih radnji što potvrđuje relevantna dokumentacija te odlazi sa istoga. Od 2019. Čović se ponovno zapošljava na Hrvatskim studijima nakon što je skupina profesora s Filozofskoga fakulteta utvrdila kako je nezakonito i protupravno napredovao u znanstvenim zvanjima. U listopadu 2022. prestaje s radom na Fakultetu hrvatskih studija i odlazi u mirovinu temeljem odredbe novoga Zakona o visokomu obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti sa 73 godine života. Umirovljenjem se nije mogao pomiriti, pa je poslije umirovljenja nezakonito upao na Fakultet želeći održavati nastavu iako nije bio u radnomu odnosu. Slične je postupke radio i nakon smjene s ministarske pozicije, kada je nekoliko mjeseci dolazio svaki dan u resorno ministarstvo. Isto tako, neshvatljivo je da se Čović i dalje u znanstvenim, političkim i medijskim krugovima predstavlja kao aktualni profesor Fakulteta hrvatskih studija.
Čović je za Nacional iznio teške optužbe na račun Ministarstva znanosti i obrazovanja, zagrebačkoga sveučilišta i Fakulteta hrvatskih studija. Iako je pokušao prikazati kako ministarstvo radi suprotno autonomiji sveučilišta te time utječe na izbor čelnika visokih učilišta, službeni odgovor iz MZO je to u potpunosti demantirao i ogradio se od Čovićevih objeda.
Činjenice, prema izvorima i dokumentima dostupnim redakciji, nisu niti blizu Čovićevoj interpretaciji u Nacionalu. Prilikom procedure izbora novoga čelnika Fakulteta hrvatskih studija postojala su dva kandidata. Jedan je na sjednici Fakultetskoga vijeća, kada je bilo predviđeno predstavljanje oba kandidata, svoju kandidaturu povukao, a potom nakon nekoliko dana podnio prigovor o izbornoj proceduri. Tako je prof. Vukelić ostala jedinom kandidatkinjom. Međutim, Čović je na toj sjednici pokušao delegitimirati proceduru izbora dekana za što postoji pisani i tonski trag jer je „njegov“ kandidat povukao kandidaturu. Iz postojećih dokumenata u posjedu redakcije vidljivo je kako je sve do umirovljenja, a i nakon toga, pokušao manipulirati radom Fakultetskoga vijeća, a dao se i u izrazito agresivnu kampanju protiv izbora prof. Vukelić za dekanicu. Unatoč tome, njezin je program Fakultetsko vijeće i Senat Sveučilišta potvrdio većinom glasova, a prof. Vukelić je apsolutnom većinom u prosincu prošle godine izabrana za dekanicu Fakulteta.
Čović je u najnovijoj medijskoj objedi u Nacionalu otišao korak dalje, pa je nakon napada na Vukelić kao revizionisticu i negatoricu Holokausta bez konkretnih i činjeničkih dokaza u čitavu priču pokušao uplesti sveučilište, fakultet, resorno ministarstvo i Vladu Republike Hrvatske znajući da će Republika Hrvatska predsjedati Međunarodnim savezom za sjećanje na Holokaust u svrhu stvaranja medijske hajke. Izvori dostupni redakciji svjedoče nam kako je Čović, još u svojstvu prorektora na odlasku, okupljao svoje istomišljenike u prostorijama Rektorata Sveučilišta u Zagrebu i Sveučilišnoga centra za integrativnu bioetiku da bi radili na internetskoj i Facebook stranici protiv ministra Fuchsa i novoga Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti. Međutim, kako je Čović izgubio moć i autoritet koji je zloporabio položajem prorektora, tako su mu dojučerašnji suradnici na sveučilištu i fakultetu okrenuli leđa. Jedino što mu je preostalo bili su mediji koji su trebali povjerovati u Čovićeve spinove, logičke pogrješke i iznošenje neistinitih tvrdnji. Osim toga, doznajemo da je nedavno sa svojim bliskim suradnicima pristupio jednoj oporbenoj političkoj stranci, pa je zbog toga puno jasniji njegov politički rad protiv vladajuće stranke, ministra Fuchsa i ministarstva kojemu je na čelu.
Zbog svega navedenoga nije jasno zašto se Čoviću daje prostor za iznošenje neistinitih informacija. Prema svemu navedenom riječ je o esencijalnom pripadniku jugoslavenskoga režima, koji po vlastitoj potrebi i situaciji može biti i ljevičar i desničar, što je vidljivo iz samoga početka teksta iz Nacionala. Treba uzeti u obzir i činjenice da je Čović protuzakonito i protupravno napredovao za sveučilišnoga profesora te da nije baš omiljena osoba iz zagrebačke akademske zajednice među koju u zadnje vrijeme iznosi neistinite podatke o zaposlenicima Fakulteta hrvatskih studija, Sveučilišta u Zagrebu, kao i o samomu ministru Fuchsu. Ako sagledamo sve što se događalo u zadnje vrijeme na Fakultetu hrvatskih studija i Sveučilištu u Zagrebu, ne možemo se oteti dojmu da je Čović sve objede činio za vlastite interese iako je donedavno bio u vodstvu i sveučilišta i fakulteta.
R.I.
