Saborska zastupnica Andreja Marić (SDP) u svom se saborskom izlaganju osvrnula na Reformu zdravstava, rada u bolnicama te upozorila na brojne nedosatke koje hitno treba mijenjati.
Prenosimo njeno izlaganje i njen pogled na mogućnosti rješavanja istog…
Naš zdravstveni sustav nije održiv organizacijski, kadrovski, niti financijski, priznao je i sam ministar Beroš.
Financijska neodrživost najvažniji je problem u našem zdravstvu. Niske su cijene zdravstvenih usluga koje monopolistički određuje HZZO, premali limiti koji se dodjeljuju zdravstvenim ustanovama po tko zna kojim kriterijima, brzorastući dugovi za lijekove i potrošni materijal, nedostatak djelatnika u zdravstvu (uz neravnomjernu raspoređenost i nejednaku opterećenost diljem Hrvatske), kadrovski devastirana primarna zdravstvena zaštita, problem prekovremenih sati, neomogućavanje strukama u zdravstvu koje moraju obaviti pripravnički staž da ga obave- jer država ne osigurava dovoljan broj kvota, odnosno dovoljno novaca, administrativna preopterećenost, visoka smrtnost od onkoloških, kardiovaskularnih bolesti i dijabetesa, nepraćenje ishoda liječenja, duge liste čekanja, niska zdravstvena pismenost građana,itd.
Nitko od nas, pogotovo medicinari, neće reći da ne želi reformu zdravstva koja bi donijela boljitak građanima i zaposlenicima, da ne želi nove specijalizacije ili preventivne preglede građana. Ali, reformom zdravstva bolesnici ne smiju biti oštećeni manjom dostupnošću zdravstvenim uslugama.
Osim toga, sve ono što je zamišljeno i navedeno u izmjenama Zakona o zdravstvenoj zaštiti, koje su izglasane u ožujku 2023.g., lijepo stoji na papiru, no ne rješava bitna pitanja i probleme koji postoje u našem zdravstvu. Stvari se pomiču puževim korakom, zdravstvena administracija je troma i spora.
Nadalje, od 1.1.2024. država preuzima opće i županijske bolnice. Ministar Beroš tvrdi da se prijenosom osnivačkih prava omogućava adekvatnije upravljanje hrvatskim zdravstvenim sustavom, reforma i reorganizacija bolničkog zdravstvenog sustava. Nažalost, ministre, niste nas do sada uvjerili da je država dobar gospodar nad onim bolnicama (KBC-ovima i KB-ovima) koji su već pod upravljačkom palicom države. Ove ustanove generiraju oko 70% ukupnog duga u zdravstva. Nismo vidjeli nikakva jamstva, planove i viziju kako će centralizacija bolničkog sustava pridonijeti financijskoj stabilnosti, rješavanju lista čekanja, povećanju dostupnosti zdravstvenih usluga građanima, rasterećenju zdravstvenih djelatnika. Nemamo odgovore na više puta postavljena pitanja: kako će se organizirati zdravstvena djelatnost u tim ustanovama i u kojem opsegu, koje djelatnosti će se obavljati, koji odjeli će ostati u bolnici, koja vrsta pacijenata s obzirom na dijagnoze će se zbrinjavati, gdje će raditi djelatnici ako se ukinu pojedini odjeli.
Ministarstvo zdravstva planira na razini RH redukciju akutnih kreveta za gotovo 1000, uz povećanje broja stolaca u Dnevnim bolnicama te palijativnih kreveta. Prema nedavno dostavljenim njihovim dokumentima u pojedinim bolnicama zaista se planira potpuno ukidanje pojedinih akutnih odjela, što je neprihvatljivo bez detaljnije analize. Ministarstvo jest pritom dalo mogućnost protuargumentacije na njihove planove, stoga je važno da svaki odjel i svaka bolnica dobro argumentira zašto bi negdje bila prihvatljiva redukcija broja kreveta, a negdje ne, ovisno o broju kadrova, opremljenosti odjela, gravitirajućim pacijentima, broju usluga koje se pružaju, specifičnostima regije, itd.
Županijske vlasti i vodstva bolnica moraju odgovoriti na sva pitanja zainteresiranih građana, vijećnika ili zaposlenika. Jer se ova problematika tiče svih. A ne da se prepucavaju s oporbenim zastupnicima i vijećnicima, kako je prije nekoliko dana učinila ravnateljica OB Karlovac nakon pressice SDP-a, potvrdivši u svom kvazidemantiju da smo bili u pravu kad smo upozorili da će do smanjenja kreveta ipak doći, a odgovora na naša pitanja nema.
Reorganizacija i poboljšanja u zdravstvenom sustavu su nužna, ali to se ne smije provesti na uštrb naših pacijenata, kvalitete i dostupnosti zdravstvene zaštite te uz nezadovoljstvo djelatnika u zdravstvu.
U zdravstvenom sustavu pruži se veliki broj usluga. Zdravstveni sustav nije se urušio prvenstveno zahvaljujući predanom radu i entuzijazmu većine djelatnika u zdravstvu.
Prema Godišnjem izvješću o radu stacionarnih zdravstvenih ustanova (GIORB) HZJZ-a na stacionarnim odjelima hrvatskih bolnica bilo je 658.189 otpusta osoba liječenih po pojedinim bolničkim djelatnostima tijekom 2022. godine (u 2021. godini je bilo 629.776, u 2020. godini je bilo 581.093), uključujući boravke u bolnici zbog poroda, pobačaja i bolničke rehabilitacije. Od toga, 596.118 otpusta za osobe koje su liječene u akutnim bolničkim djelatnostima, a 62.071 u kroničnim bolničkim djelatnostima.
Međutim, preko 50% (50.78%) zdravstvenog novca troše bolnice, više od nas u EU troši samo Cipar (53.02%), njega u kući čini nam zanemariv dio potrošnje (0.66%). Za preventivu trošimo svega 4.4% zdravstvenog novca, a u starim članicama EU bar dvostruko više. Za dugotrajnu njegu izvan bolnica izdvajamo tek 2.65%, dok se primjerice u Austriji troši 13.1%, Irskoj 21%, Švedskoj 25%, Nizozemskoj 27%.
U Sloveniji se izdvaja 37%, a za izvanbolnički sektor 33% zdravstvene potrošnje, dok je u Hrvatskoj za izvanbolničku skrb 16%.
U svim ostalim zemljama bolnička potrošnja također iznosi oko 30-40% jer se većina zdravstvenih problema rješava na razini primarne zdravstvene zaštite, do čak 75%. No kod nas je PZZ kadrovski devastirana, administrativno preopterećena i našim građanima je jednostavnije dolaziti u hitne službe bolnica nego kod svojih obiteljskih liječnika. Nužno je ojačati PZZ, a rasteretiti bolničku zdravstvenu zaštitu, pa ne samo da će troškovi biti manji, već će i liste čekanja biti kraće, jer će se zdravstveni djelatnici u bolnicama, u kojima se obavlja veći dio pretraga i pregleda na koje se čeka, moći organizirati u tom smjeru.
Hrvatska je europski prvak u liječenju u dnevnim bolnicama, kod nas se taj oblik liječenja zagovara kao najpoželjniji model liječenja zbog manjeg zdravstvenog troška i kraćeg boravka u bolnici. U Hrvatskoj je taj udio 11% u ukupnoj zdravstvenoj potrošnji, iza nas je Rumunjska s 9.54%, Portugal 7.11%, Belgija svega 6.99%.
Sadašnja administracija planira dodatno povećati broj stolaca u dnevnim bolnicama i povećanje broja palijativnih kreveta (što će administrativno rasteretiti akutne krevete u bolnicama), no i dalje se ne osnažuje vanbolnička skrb. A to nam mora biti prioritet, kazala je Prim.dr.sc. Andreja Marić, dr.med. Zastupnica u Hrvatskom saboru (SDP)
