Kao prvo Dalić je na WC 2018 u Rusiji doveo Hrvatsku do finala i srebra. Dali se moglo nešto više, vjerojatno je. Po meni njegova najveća greška je poslije polufinala i eliminacije Engleske njegova izjava “Mi smo u finalu i idemo uživati”.
Kad dođeš pred vrata raja onda ne ideš uživati nego daš sve od sebe da u taj raj i uđeš.
Sve nakon toga je teško mučenje. Istina je da smo se kvalificirali na Euro ali uz puno muke, a nikad lakša grupa. Do kraja smo strepili.
Na svjetsko koje se ove godine u Katru isto je bili puno problema i doslovno zadnja utakmica nas je vadila kada su Rusi na Poljudu pred sam kraj dali autogol.
Istina je da smo se plasirali ali ne treba zaboraviti kako smo teško to ostvarili jer smo gubili bodove protiv objektivno slabijih ekipa.
Prva dva izdanja Lige nacija je bolje ne komentirati.
Naime u prvom izdanju smo bili zadnji u svojoj grupi ali zahvaljujući reprezentaciji Njemačka koja je isto bila zadnja UEFA je odlučila proširiti broj učesnika sa 12 na 16 i to nas je spasio.
U drugom izdanju opet smo bili kanta za napucavanje i samo zahvaljujući boljem omjeru sa ekipom Švedske nismo ispali.
Treće izdanje je opet u istom tonu. Težak poraz na otvaranju kući sa Austrijom 0-3.
Istina da nije bilo Perišića i Gvardiola zbog povrede svi drugi su bili na dispoziciji. I Modrić koji se kasnije priključio nepotrebno je uvedena kod 0-3, pola sata pred kraj. Ako ga se planiralo odmoriti nije trebao ulaziti u igru.
Oršić koji je na poziciji lijevog krila zadnje 4 godina naš ponajbolji igrač ali ima nesreću da igra na Perišićevom mjestu opet ne počinje utakmicu nego dobiva zadnjih pola sata, a po najavama danas na press konferenciji pred sutrašnji susret sa Francuskom opet počinje na klupi.
Iako se kod nas od prvog dana znala hijerarhija što se tiče vratara i tu se opet luta. Izjavljuje se da će podijeliti minutažu, a opravdanje zašto brani Ivušić je to da se igra u Osijeku.
Nedosljednost se nastavlja nakon prošlogodišnje izjave da se više neće pozivati igrači koji ne igraju ili nisu u formi i onda se zove Nikola Vlašića jer kako kaže izbornik da bi on psihički potonuo da ga nije zvao. Ima još igrača koji psihički tonu pa se njih ne zove. Nema se dosljednosti.
Slijedeća stvar je stručni stožer. Ivica Olić je prvi priključen i ima kakvo takvo iskustvo ali nema licencu. Vedran Čorluka i Mario Mandžukić također bez škole i iskustva doslovno iz kopački u trenerku. Team menager Stipe Pletikosa također bez iskustva i odgovarajuće licence.
Sve su to bili vrhunski igrači i lijepo ih je vidjet uz ekipu ali to nas dovodi do situacije da mi nemamo plan B kad utakmica krene loše.
Previše lutanja i rasprodaje teško stečenog ugleda Hrvatske.
I možda ta liga nacija i nije najbitnija takmičenje, istina igra se 4 utakmice u 10 dana poslije naporne sezone ali kako nama tako i drugima. Liga nacija je itekako bitna jer se bodovi računaju za koeficijent kojim se izračunavaju kvalifikacijske grupe za Euro i World Cup.
Čak osvajać ide direktno na veliko takmičenje.
Da ne pričamo o financijskom potencijalu najjače skupine.
Igrači ako ispadnemo u B grupu također gube na vrijednosti, a zna se da klubovi preživljavanju od prodaje igraća.
I za kraj zato deplasirano zvuči izjava Zlatka Dalića koji nije imun na kritike kako nas je odveo na tri velika natjecanja.
Ali ne živi se u sportu od stare slave. Imali su Mađari tkz. Laku konjicu i harali nogometom pa ih nije bilo skoro 50 godina na velikim takmičenjima.
Slušajući isprike nakon svake katastrofe u Ligi Nacija je već smiješno slušati. Naši navijači žele pobjede, a ne isprike.
Bitne su karike u najvećim svjetskim klubovima, a gube utakmice sa po nekoliko golova razlike.
Vrijeme je da se ili Zlatko Dalić uozbilji ili da tražimo novo rješenje na klupi.
Već je sutra prilika da u Splitu protiv Francuske promjeni pristup i počne skupljati bodove.
Piše: Dalibor Veseljak