Mnogim državotvornim Hrvatima zasmetale su nedavne tvrdnje srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića povodom donošenja zakona o hrvatskim braniteljima (https://www.tportal.hr/
Mnoge je to podsjetilo na njegov čuveni govor u Glini pa ga se poziva i da se zbog sudjelovanja u fašističkoj velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku kazneno optuži
(https://www.youtube.com/
Što je zasmetalo našim ljudima.
Vučić naime tvrdi kako je u Zakonu o braniteljima sporna hrvatska definicija o srpskoj agresiji u Domovinskom ratu te rečenica da je agresiju na Hrvatsku “izvršila Srbija, Crna Gora, JNA i paravojne postrojbe iz BiH uz pomoć velikog broja pripadnika srpske nacionalne manjine u RH”.
Međutim, zašto bi takove tvrdnje koje izgovori predsjednik države koja je izvršila fašističku agresiju na Hrvatsku , ako znamo da je stalni međunarodni sud u Haagu u tužbi za genocid u svojoj presudi konstatirao kako je Srbija izvršila agresiju na Hrvatsku s ciljem stvaranje homogene velike Srbije i u agresiji izvršila niz genocidnih radnji, a hrvatski političari nikada u svojim odgovorima na srpske optužbe to ne spominju. Istina jednom je tu presudu spomenula Predsjednica, ali narod kaže: Jednom kao nijednom!
Dakle, kad hrvatski političari to ne spominju Vučić prirodno može govoriti to što govori jer takovo ponašanje hrvatskih političara može tumačiti kao priznanje hrvatskih političara da taj dio iz presude nije točan.
Ni u glavnim hrvatskim medijima se presuda u Haagu ne spominje. Izuzetak je – tko bi drugi – Karolina Vidović Krišto u svom jutrošnjem komentaru na HTV-u pri čemu ona spominje i ono što pogotovo izbjegavaju spomenuti i hrvatski političari i u glavnim medijima a to je da na osnovu i te presude Hrvatska ima pravo tražiti da agresor Srbija plati ratnu štetu.
Ali gledajući blagonaklono na srbijanskog predsjednika možemo samo primjetiti kako on samo slijedi želje hrvatskih političara i javno govori ono što oni svojim ponašanjem pokazuju da misle. A kako se radi o ogromnoj većini hrvatskih političara, takovo Vučićevo ponašanje već ga definira kao hrvatskog nacionalistu, zar ne?
Na sličan način može se promatrati i dio Vučićevih tvrdnji koji se odnose na Deklaracija o zaštiti Srba. Naime, na opasku da se o Deklaraciji govori kao o “srpskim halucinacijama”, uzvratio je da o halucinacijama sigurno ne bi trebali i ne bi smjeli govoriti oni koji podižu spomenike osuđenim teroristima ili se pitaju gdje staviti ploču “Za dom spremni”, u Jasenovac ili u Novsku.”Kod nas takvih fašističkih halucinacija nema”, rekao je srpski predsjednik i dodao da ih u Srbiji žestoko osuđuju i kada se pojave.
I doista jesu li halucinacije ili zapravo postoji stvarna želja hrvatskih političara ka izjednačavanju branitelja s ustašama, pa ih Vučić svojim napadima na ZDS podržava. Zar nije zato hrvatska politika i premjestila spomen-ploču hrvatskim braniteljima iz Jasenovca u Novsku. Isto je i kada Vlada osniva Povjerenstvo za suočavanje s posljedicama vladavine totalitarnih režima, a tom Povjerenstvu totalitarni režim nije diktatura u prvoj Jugoslaviji. Njima su Ustaše iz zločinačkih namjera 1932 godine usvojili pozdrav ZDS iako je u toj državi za Hrvate teklo samo med i mlijeko, zar ne? Ne čudi onda što Komisiji piše hrvatska povjesničarka Blanka Matković: Odbacite raspravu o pozdravu ZA DOM SPREMNI jer je to hrvatska vrijednost (Hrvatski tjednik, 28. 09. 2017.)
Inači branitelji su inzistirali da njihov predstavnik bude jedan od ponajboljih hrvatskih povjesničara dr. sc. Josip Jurčević (prije dva dana su mu branitelji dodijelili i Veliku zlatbnu plaketu), ali Vlada ga nije izabrala. Naime on je i u nedavnom intervjuu rekao što misli o ZDS:
Je li „Za dom spremni“, najveći problem ove države?
Problem sa ZDS je izmišljen kako bi se na njemu pokušala do kraja slomiti hrvatska državotvorna i identitetska kičma te kako bi se javnosti odmaknuo fokus od golemih i dugotrajnih pljačkaških afera, poput Agrokora i energetskog biznisa, preko kojih se kolonizira Hrvatska, a budući naraštaji pretvaraju u dužničko roblje.
ZDS je stari hrvatski obrambeni i patriotski pozdrav, kojeg su hrvatski branitelji koristitli isključivo u kontekstu obrane od srbijanske oružane agresije. Osim HOS-a koristile su ga i brojne druge elitne postrojbe HV-a, uključujući i 1. Gardijasku brigadu, a o svemu tome postoje brojni izvorni A/V zapisi. Zbog svega toga nijedna prijašnja Vlada RH nije ga nimalo problematizirala. Naprotiv, čak su ga dodatno legalizirali tzv. Račanova vlada i SABA pod vodstvom zloglasnog Ivana Fumića.
Najpaklenskije je to što ZDS – i preko toga vrijednosti Hrvatskoga domovinskog rata – kriminalizira vlast stranke kojoj se pripisuje stvaranje RH i to pod pritiskom stranke koju je stvorio ratni zločinac Goran Hadžić.
Jučer je Zbor udruga Hrvatski ratni veterani organiziralo predavanje prof. dr. sc. Zdravka Tomca „TKO (NI) JE SPREMAN BRANITI DOM I DOMOVINU“
https://www.nacionalno.hr/
Iako je Tomac bio potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske 1991/1992 ipak se mediji nisu odazvali pozivu, jer su svjesni da on govori, slično Jurčeviću, suprotno od onoga što govori vlast u RH.
Kako Vučić zastupa iste stavove i o ZDS kao i hrvatska vlast, zar nije on zapravo hrvatski nacionalist?
Zapravo hrvatska vlast na taj način odaje priznanje i fašističkim agresorima na Hrvatsku koji su odmah hrvatske branitelje nazivali ustašama. Potvrdu za to mogli su čuti i nazočni predstavnici vlasti na tribini koju je prije dva dana organizirao Hrvatski Generalski zbor “Sudski procesi protiv hrvatskih branitelja u BiH i posljedice za hrvatski narod u BiH i RH”.
Hrvatski generali: Zlatan Mijo Jelić, Željko Šiljeg su tom prigodom pokazali dokument s potvrdom da su muslimani u Domovinskom ratu hrvatske branitelje takođe nazivali ustašama. Tako je zapravo hrvatska vlast danas prihvatila mišljenje druge dvije strane u Domovinskom ratu, zar ne?
Ali, meni jedan drugi dio Vučićeve izjave njega otkriva kao velikog hrvatskog nacionaliste. Naima, on je rekao da prijedlog zakona u kojem se Srbija navodi kao agresor otvara Pandorinu kutiju jer će se onda u Srbiji donijeti još 500 zakona o tome šta je napravljeno Srbima u Jasenovcu ili Oluji.
Zapravo Vučić ukazuje na činjenicu da je laž najviše pomogla Srbima u njihovoj povijesti i zato spominje 500 zakona. Znamo da se smatra da stotinu puta ponovljena laž postaje istina.
Ali nije to ono što ga razotkriva kao hrvatskog nacionalistu. To je njegovo poistovjećivanje Jasenovca s Olujom.
Poznato je danas da je „Oluja“ spasila 160000 muslimana u okruženju od stravičnog genocida tjedan dana poslije genocida kojega su Srbi napravili u Srebrenici. A Vučić kaže da je „Oluja“ i Jasenovac isto.
On to kaže iako sigurno zna za riječi koje je o „Oluji“ nedavno izgovorio, ugostivši u Pentagonu hrvatskog ministra obrane Damira Krstičevića, njegov američki kolega, umirovljeni general James Mattis dajući jednostavnu i sveobuhvatnu kvalifikaciju hrvatske “Oluje”: “To je operacija koja se ovdje u Americi proučava i pokazuje što dobro predvođena, dobro opremljena i dobro istrenirana snaga, politički dobro predvođena, može napraviti i preokrenuti.”
„Olujom“ je dakle spreječeno da Srbi naprave još jedan genocid mnogo veći od onog u Srebrenici, dakle „Olujom“ je načinjeno veliko dobro. I dok Bošnjaci pokazuju krajnu nezahvalnost pa i danas ugrožavaju Hrvate u BiH pa sam, ne jednom rekao da ako hoćeš napraviti od nekog naroda neprijatelja spasi ga od genocida, dotle Vučić kaže i da je Jasenovac sličan „Oluji“. Sigurno jeste sličan po lažima kojima se koriste kada govore o Jasenovcu (i svjetski moćnici su optužili hrvatske generale da bi priklili svoje sudjelovanje u ostvarenom genocidu – Srebrenica – i planiranom genocidu – Bihać), ali Jasenovac jeste bio radni logor i teško se može poistovjetiti s nečim takovo velikim kao što je „Oluja“ i s spašavanjem tolikog broja ljudi od genocida.
Zato je ovo poistovjećivanja Jasenovca i „Oluje“ nešto u čemu hrvatski nacionalisti kakav je Vučić sigurno pretjeruju, zar ne?
Akademik Josip Pečarić
