Piše: Dalibor Veseljak
Kako predsjednik misli dovesti Hajduka do titule
Dubrovčanin rođen 1976., oženjen i otac dvoje djece. Vlasnik je tvrtke Brenum pod čijim imenom posluje i hotel u Dubrovniku sagrađen uz pomoć novca iz fonda Europske unije. Tvrtka Brenum ima i tvrtku kćer Lighting za svjetlosni inžinjering.
Uspon te tvrtke vezuje se uz ugovor o osvjetljavaju Dubrovačkih zidina iz 2005. kad je gradom vladala Dubravka Šuica za koju se navodi da je njegova zaštitnica iako on nije član već samo simpatizer HDZ.
Iako je on hvali da je LED tehnologijom osvijetlio zidine tu ga demantira Zlatko Galić direktor firme Nova Lux iz Osijeka koja je izradila idejni projekat za to i koji tvrdi da je LED rasvjetom obuhvaćen samo manji dio.
Poveznica sa sportom mu je VK Jug čije je bio član uprave od 2007., a 2013. postaje predsjednik i ostaje na tom mjestu do 2017. Za to vrijeme Jug osvaja tri puta prvenstvo Hrvatske, tri puta kup, dva puta regionalnu Jadransku ligu te kao kruna svega Europski kup i vaterpolsku ligu prvaka te se tim rezultatima dokazao kao uspješan na toj poziciji.
Kako doznajemo, od njegovih prijatelja veliki je navijač Hajduka i gotovo redovito je odlazio na utakmice voljenog kluba. Taj njegov uspjeh i ljubav prema Hajduku nije ostala neprimjećena te ga u svibnju 2019. tadašnji predsjednik Marin Brbić dovodi na mjesto dopredsjednika sa kojeg iznenada odstupa u studenom mjesecu iste godine navodeći kao razlog privatne probleme. Ali za vrijeme tog kratkog mandata znao je progovoriti da rezultati ne mogu doći na način kojim Udruga “Naš Hajduk” vodi i upravlja Hajdukom, a događaj koji je predhodio njegovom odlasku je ne slaganje sa načinom kako su navijači poslije utakmice u Velikoj Gorici i poraza Hajduka postrojili i vrijeđali tadašnje igrače.
Zbog svega navedenog pomalo je bilo iznenađujeće kad je mimo natječaja kojeg je raspisao NO Hajduka krajem 2021. postao predsjednik Hajduka. Već na prvom obraćanju javnosti zauzima gard pobjednika i navodi da usprkos teške financijske situacije njega zanimaju titule, a ne druga mjesta.
Prvi korak je smjena tadašnjeg sportskog direktora Ivana Kepčije i savjetnika Marija Stanića. Jednu utakmicu klub vodi Hari Vukas, a onda privremeno uzde preuzima Boro Primorac koji je vodio Hajduk do kraja polusezone.
Iznenađenje je da na poziciju sportskog direktora preuzima tadašnji sportski direktor Gorice Litvanac Mindaugas Nikoličius koji dovodi na mjesto trenera Paola Tramezzania kojem je kao imperativ postavljen cilj da uvede Hajduk u kvalifikacije za novo osnovanu UEFA Konferencijsku ligu što on u zadnjem kolu i uspijeva unatoč velikom bodovnom zaostatku kad je preuzeo vruću klupu.
Istina je, priznajmo, i usprkos lošoj financijskoj situaciji dovode se između ostalog na posudbu golman Lovre Kalinić i zadnjeg dana prijelaznog roka na opće iznenađenje predstavljen je Marko Livaja. Uz njih je dovedeni još nekoliko igrača ali niko od njih nije opravdao svoje dovođenje. Livaja je raskinuo ugovor u Grčkoj i po prvom planu trebao je ostati do ljeta. Sa ta dva dolaska stidljivo se budi euforija.
Dva mjeseca nakon preuzimanja funkcije Lukša na tiskovnoj, iznosi tešku situaciju i da ima novaca svega za 2 mjeseca normalnog funkcioniranja. Tokom proljeća sasvim nenadano i zbog situacijama sa povredama priliku dobivaju dvojica mladih igrača Biuk i Ljubičić koji potvrđuju svoj talent i privlaće pažnju na sebe. Kao što sam naveo Hajduk dohvaća euro kvalifikacije ali u klubu nisu zadovoljni igrom ekipe pod Tramezzaniem i sportski direktor dovodi na opće čuđenje Šveđanina Jensa Gustavssona.
Ekipa se dodatno pojačava i dovodi se iz Benfice Filip Krovinović, vraća se bivši igrač Josip Elez. Iz Ferencvarosa dolazi Gergo Lovrencics, a na posudbu iz Glasgow Rangersa Nikola Katić. Pred kraj prijelaznog roka stiže iz Dario Melnjak i na kraju nakon 2 godine pauze aktivirao se i vratar Danijel Subašić. Doveden je i Slovenski reprezentativac Jan Mlakar. Ipak najveće pojačanje je ostanak Marka Livaje čiji je ostanak zazivao cjelokupni puk od starih do mladih uz akciju na društvenim mrežama Livaja ostani.
Ekipa tu dobiva ozbiljne obrise i već se sanja titula ali već u prvom kvalifikacijskom kolu Hajduk ispada od Kazahstanskog Tobola što je veliki udarac za ambicije ali i samu atmosferu u klubu i oko njega. Naravno izostati će i financijska injekcija Uefe za sudjelovanje u takmičenju. Ovo je već i udar na Jakobušića jer osim za to sramotno ispadanje dio javnosti mu predbacuje i kiks protiv Malteške Gzire kad je on bio dopredsjednik. To su u novijoj povijesti dvije najveće sramote za Splitskog velikana. Ni u prvenstvu Šveđanin nije bio uvjerljiv te nije dočekao ni kraj polusezone.
Poklopila se situacija da je u tom trenutku bio slobodan trener Valdas Dambrauskas također Litvanac sa kojim je Nikoličius već jako dobro surađivao u Gorici.
Hajduk je pod njegovim vodstvom zaredao sa pobjedama te je savladan Dinamo u Zagrebu, Rijeka u Rijeci dok je malo to kompromitirano sa dva remija na kraju polusezone najprije u Zagrebu protiv Lokomotive i u Splitu u zadnjem kolu protiv Osijeka. Situacija na vrhu je obečavajuća za Hajduk jer se u svega 5 bodova nalazi Hajduk skupa sa Dinamom, Rijekom i Osijekom (Hajduk i Dinamo) imaju i utakmicu manje što daje veliku draž prvenstvu, a u Splitu je već zavladala euforija da je došla godina kad će Hajduk vratiti titulu prvaka u svoje vitrine.
Ni ovaj prijelazni rok sportski direktor ne miruje te dovodi igrače potrebne po određenim linijama Lukasa Grgića, Dinu Mikanovića. Na posudbu iz Benfice dolazi stoper Ferro koji je prije dvije godine i povrede bio na meti velikog Reala. I šećer na kraju nakon dugog toplo hladno informiranja potpisuje Nikola Kalinić. Sada su već gotovo svi uvjereni u osvajanje trofeja ove sezone.
Po svemu navedenom dvojac bez kormilara Jakobušić i Nikoličius odradili su savršen posao. Međutim tu dolazimo do jedne druge ne manje važne teme. Jakobušić je svjestan da bez ulaganja nema rezultata za razliku od štedljivog predhodnika Brbića iako je i tada bilo eskapada sa plaćanjem pa je dovedena iz Turske Edouk koji je plaćen nemalih 700.000 eura godišnje. Zanimljivo je da je tada u klubu bio i Jakobušić.
Na godišnjoj skupštini kod predaje financijskog izvješća naveden je nemali minus. Gospar Lukša je već govorio o teškoj financijskoj situaciji i toga su mnogi svjesni ali igrači se dovode i to za nemale ugovore. U gradu se priča da je posuđen od privatnih lica nemali novac ali predsjednik tvrdi da su to priče koje ne piju vodu.
Znamo od izvora bliskih ocu našeg košarkaša Bojana Bogdanovića da on doista je posudio novac Hajduku čiji je Bojan veliki navijač i da je kao garanciju za povrat duga dobio u zalog ugovore nekih mlađih igrača na način da se kod njihove prodaje vrati dug. Isto tako nemali novac je posudio jedan nogometaš koji ne želi to javno reći iako nam je to privatno potvrdio.
Split je specifična sredina i tko god spomene financiranje Hajduka automatski postaje neprijatelj kluba. Postoji samo dio navijača Hajduka okopljenih oko facebook grupe “doli udruga Naš Hajduk” koja razmišlja kritički, a ne klubaški.
U nedavnoj emisiji Sport Nedeljom istupio je jedan od rijetkih koji za to ima hrabrosti bivši igrač, trener i sportski direktor koji je na sve tri funkcije osvajao titule i čovjek koji se ne libi stvari nazvati svojim imenom Igor Štimac. Podsjetimo da je on prije privatizacije sa još trojicom bivših suigrača uložio nemali vlastiti novac kako bi spasio Hajduk. On se u svom izlaganju zapitao šta će biti sa Hajdukom ako Uskoku postane interesantno njegovo poslovanje. Isto tako je objasnio da i potencijalni osvojeni trofeji ne nose sami po sebi prihod nego još povećavaju rashod jer će se igračima trebati isplatiti premije. Naime novac može doći od nagrada Uefe za igranje skupina europskih takmičenja i prodaje igrača koji se iskažu u tom takmičenju. Na žalost svih nas ono je za Hajduk jako teško dohvatljivo jer tu dolazi na naplatu rasprodaja teško stečeno ugleda i neosvajanje bodova za klupski koeficijent što Hajduk dovodi u situaciju da u kvalifikacijama neće biti nositelj već će imati vrlo teške i ozbiljne suparnike.
Zato se sa pravom pitamo šta dolazi nakon ove euforije i osvajanja trofeja. Hajduk ima jako dobru ali i jako skupu ekipu koju treba platiti. Ta mantra u novinama da su svi ti igrači dovedeni za samo 1.750.000 eura je točna što se tiče plaćenih odšteta samo niko iz kluba ne navodi iznose plača tih igrača. I priča kako su povećali vrijednost ekipe jer ona sad po Transfermarktu vrijedi oko 40 miliona eura je isto nerealno. Kao prvo ta stranica samo daje okvirnu procjenu vrijednosti igrača iako svi znaju da sama cijena ovisi o puno više faktora odnosno koliko je klub u određenom trenutku spreman platiti igrača. U taj iznos je uračunata i vrijednost posuđenih igrača znači od onih gdje Hajduk neće imati zaradu jer niti za jednog u ugovoru o posudbi ne stoji klauzula o pravu na prvootkup. I njihova procijenjena vrijednost je oko 8 miliona eura.
Čitajući euforičnu Splitsku štampu nerjetko čitamo kako je ovo najbolja ekipa Hajduka. Dali se iko zapita kako se osjećaju u tom trenutku bivši igrači Hajduka koji su osvajali titule za razliku od ove ekipe.
Svi mi ljubitelji nogometa bez obzira za koga navijamo želimo jakog Hajduka jer se time podiže vrijednost i drugih klubova i željeli bi da Hajduk napokon osvoji trofej ali da nakon toga ne ostane financijska pustoš
Sretno Lukša
