U VIP salonu zagrebačke Zračne luke dr. Franjo Tuđman tražilo se u subotu mjesto više da bi se čestitkama moglo pozdraviti nove olimpijske pobjednike Martina i Valenta Sinkovića te njihovog karizmatičnog trenera Nikolu Bralića, ali i brončanog heroja Damira Martina i njegovog učitelja Srećka Šuka.
Bili su tu izaslanici Predsjednika Republike, Hrvatskog sabora, predsjednika Vlade, Ministarstva turizma i sporta, Grada Zagreba na čelu s gradonačelnikom Tomislavom Tomaševićem, zatim predstavnici Hrvatskog olimpijskog odbora, Hrvatskog veslačkog saveza, njihove obitelji i prijatelji, kolege veslači iz njihovih klubova, navijači koji su strpljivo čekali svojih pet minuta da ispred zagrebačke zračne luke pozdrave hrvatske sportske velikane.
“Ovo sve što smo prošli, normalan čovjek to ne bi radio. Ali, očito imamo to nešto u sebi. Očito imamo nešto u sebi tvrdoglavo i pozitivno pa idemo dalje. Jako smo ponosni, ovo je nešto posebno, što se nikad nismo usudili ni sanjati. Uvijek ima pritiska, treme, imali smo neke stvari za poboljšati tijekom prve i druge utrke, ali ništa strašno. Uvijek svi daju sve od sebe, tako i mi. Uspjeh se može dogoditi, ali 12 godina biti u vrhu, to samo stručnjak može, najveći stručnjak, bez Bralićevog znanja ne bi to mogli. I sad idemo dalje, idemo dalje raditi, uživati u ovome što radimo”, kazali su Martin i Valent Sinković.
I Damir Martin u samcu napravio je čudesan podvig. Prije pet godina na Olimpijskim igrama u Rio de Janeiru ostao bez zlata za sedam tisućinki sekunde , prije dvije godine operirao je kuk i vodio je veliku bitku s vremenom da bi bio spreman za igre u Tokiju. Način na koji je osvojio broncu ide u legendarne podvige, jer je 600 metara prije cilja zaostajao više od dvije sekunde za trećeplasiranim. A onda je krenuo u luđački finiš i na kraju za 15 stotinki nadmašio Danca Nielsena. I njemu je to treća olimpijska medalja.
“Sanjao sam tu olimpijsku medalju. Iskoristio sam godinu dana pomicanja OI da se spremim najbolje što mogu. Na zadnjih 600 metara utrke je zagrmjelo i znao sam da je to znak od gore i tad sam krenuo i lomio do kraja. Znao sam da do kraja tu brzinu nitko ne može izdržati. Izvukao sam sve što sam mogao izvući”, izjavio je Damir Martin.
U Zagreb se vratila i naša olimpijska džudo reprezentacija, koja nije uspjela doći do medalje. Ali i peto mjesto Barbare Matić, sjajan je doseg. I one su, baš kao i veslači te svi treneri, dobile prigodni zlatnik Hrvatskog olimpijskog odbora koji će ih zauvijek podsjećati na tokijske dane.
