Piše: Pero Kovačević
Da, ispravno ste pročitali – javno pozivam Državno odvjetništvo RH da me ispita i istraži, a sve u cilju zaštite časti i ugleda sebe i svoje obitelji. Pisano sam to danas zatražio i od glavne državne odvjetnice RH gospođe Zlate Hrvoje Šipek.
Taj postupak je nesvakidašnji, otprilike kao i vrijeme u kojem živimo. Zašto sam na to bio prisiljen? Moje iskustvo još jedno je u nizu koje dokazuje zašto je u Hrvatskoj najteže od svega – biti ispravan. Čini se da upravo tada imate najviše neprijatelja. Krenimo redom.
Moja nezavisna lista i ja osobno smo niz godina glavna zapreka dijelu građevinskog lobija i bespravnim, odnosno protuzakonitim korisnicama Društvenog doma Vrbik da realiziraju svoje osobne ciljeve (za svoj džep i svoju korist) i zamisli protivne javnom interesu i interesu građana Vrbika i Trnja. Zato smo istovremeno i meta njihovih laži, kleveta i napada.
Prvo, spriječili smo građevinski lobi da izgradi neboder od najmanje devet katova na uglu Ulice grada Vukovara i Ulice Fausta Vrančića, pet metara udaljen od zgrade naših susjeda iz Vukovarske 62 a, b, c i d. Namjera je bila srušiti paviljon arhitekta moderne Rašice, jednu od najljepših zgrada iz šezdesetih godina prošlog stoljeća.
Drugo, spriječili smo dva pokušaja građevinske mafije da uz pomoć pojedinaca iz gradskih ureda izmijene i dopune UPU Vrbik – središnji dio. Željeli su to učiniti po svojoj mjeri i to tako da uzmu pola dječjeg igrališta „Kalimero“, izgrade zgradurinu s trgovačkim centrom, a na drugom dijelu izgrade podzemnu garažu, a na njoj mali parkić s nekoliko klupica i njihaljki. Gdje je tu interes i dobrobit stanovnika, gdje su tu djeca, što bi takav centar učinio i ovom dosadašnjem prometnom kolapsu u kvartu?
Također, spriječili smo ih preko Vijeća gradske četvrti Trnje, u kojem sam dosad bio vijećnik, da to učine i građanima Starog Trnja, Trnja, Savice , Martinovke i ostalih dijelova Trnja.
Građevinski investitori moraju shvatiti da nama nisu dovoljne samo spavaonice, da su upravo oplemenjene zelene površine u kvartovima srce tih kvartova, mjesta okupljanja za nas i našu djecu, mjesta druženja i „ljudovanja“. Dok god mogu, borit ću se za svaki metar zelenila na Vrbiku koji je urbanistički već sada najuništeniji kvart u Zagrebu, a profiterski apetiti i dalje ne staju.
Nadalje, spriječili smo dva pokušaja bespravnih korisnika dijela Društvenog doma Vrbik – koji taj prostor bespravno koriste više od 15 godina – da uz pomoć pojedinaca iz gradske uprave legaliziraju svoj bespravni status na temelju namještenih natječaja o davanju koncesije.
Stoga su još u lipnju prošle godine započeli prljavu kampanju protiv mene i moje nezavisne liste, iznoseći gnjusne laži, objede, klevete, uvrede, insinuacije, lažne konstrukcije putem društvenih mreža i ostalih elektroničkih medija. Strategija i cilj je prikazati mene lopovom kako bi utjecali i sugerirali biračima da na predstojećim lokalnim izborima za Vijeće gradske četvrti Trnje i Vijeće mjesnog odbora Vrbik ne glasuju za moju nezavisnu listu, već za druge stranačke liste – s kojima očito misle da će lakše ostvariti svoje nezakonite ciljeve i interese.
Konkretno, Enimark Ponjević je u lipnju prošle godine na društvenim mrežama protiv mene i moje nezavisne liste započeo sa iznošenjem gnjusnih laži, objeda, kleveta, uvreda, insinuacija, lažnih konstrukcija u cilju da našteti mojoj časti i ugledu te časti i ugledu moje obitelji. Ali, tko li je „gospodin“ Enimark Ponjević ?
Enimark Ponjević zadnjih 15-tak godina bespravno koristi drugi dio Društvenog doma Vrbik, Kninski trg 1, koji obuhvaća dvoranu za stolni tenis površne 377,76 m2, svlačionice u površini od 13,82m2 i prolaze u površni od 67,11 m2. Ukupno je riječ od prostoru površine 458,69 m2 koji pripada uz tzv. dvoranu za stolni tenis.
Društveni dom Vrbik su – kao što mu i ime kaže – šezdesetih godina izgradili Vrbičani i Vrbičanke svojim rukama – a danas, umjesto da pripada njima, on je nezakonito i bespravno u rukama nekoga tko iznajmljuje i koristi te prostore isključivo za svoju osobnu korist.
Ovaj prostor od 458,69 m2 Enimark Ponjević – bez svake sumnje bespravno i nezakonito – koristi nakon što je Stolnoteniski klub Industrogradnja – bivši zastupnik toga prostora – izašao iz prostora na temelju pravomoćne i izvršne presude Općinskog suda u Zagrebu Ps-431/11-24 od 7.travnja 2014., koju je potvrdio Županijski sud u Zagrebu Ps:18 Gž- 4150/14-4 od 16. prosinca 2014.
Prostor od 150m2 u prizemlju i prostor u podrumu od 75 m2 Enimark Ponjević nezakonito i bespravno koristi najmanje 15 godina, bez da je početno do 2012. godine plaćao utrošak plina i struje. Trebalo bi provjeriti i sadašnje plaćanja vode, struje ,komunalne naknade, čistoće i telefona, itd. Na taj prostor imenovani je registrirao veliki broj svojih tvrtki poput Elitvox d.o.o, General security d.o.o. ,Guardian d.o.o, Galopski klub „Avaloin“, Stolnoteniski klub General security do Boksačkog kluba Trnje.
Vijeće mjesnog odbora Vrbik i Vijeće gradske četvrti Trnje tražilo je od nadležnih gradskih ureda pokretanje sudskog postupka iseljenja bespravnih korisnika još od 2009. godine, ali su te postupke nadležni gradski uredi pokrenuli tek 2013. godine.
Unatoč činjenici da je donesena pravomoćna i izvršna presudi Općinskog suda u Zagrebu Ps-431/11-24 od 7.travnja 2014., koju je potvrdio Županijski sud u Zagrebu Ps:18 Gž- 4150/14-4 od 16. prosinca 2014., bespravni korisnici nisu se iselili iz Društvenog doma. Gradski ured za obrazovanje, kulturu i šport i Gradski ured za mlade i šport nisu postupili i tražili izvršenje i provođenje presudu. Nisu tražili prisilno deložiranje i izvršenje presude putem sudskog ovršitelja.
Napokon, kad su konačno na naše inzistiranje to zatražili i kad je bila zakazano prisilno deložiranje korisnika putem sudskog ovršitelja za 24. siječnja 2018., naprasno su to otkazali pet dana ranije. Otkazivanjem prisilnog deložiranja i izvršenje pravomoćne i izvršne sudske presude, izravno su pogodovali bespravnom korisniku te napravili fiktivni zapisnik o primopredaji dvorane za stolni tenis, te time počinili kazneno djelo.
Sačinili su fiktivni zapisnik o primopredaji 22. siječnja 2018. po kojem su prividno gospoda Enimark Ponjević i Drago Rob, kao predstavnici Boksačkog kluba Trnje (u cilju provedbe pravomoćne i izvršne presude) predali Gradu Zagrebu, kojeg je zastupao pročelnik Gradskog ureda za sport i mlade gospodin Pavelić, dvoranu za stolni tenis s pratećim prostorom od ukupno 458,69 m2. U tako sačinjenom fiktivnom zapisniku ne spominje se prostor u prizemlja od 150m2 , te prostoru u podrumu od 73 m.2
Naravno da je fiktivni zapisnik ne odgovara istini i jer je Enimark Ponjević ostao u tom prostoru, a u njemu se nalazi i od njega zarađuje i danas.
Društveni dom Vrbik u cijelosti bi trebao pripadati građanima, a mladi bi trebali vježbati i trenirati tamo i dalje, ali bez naknade, i taj prostor trebao bi biti otvoren za sve i u cijelosti pripadati gradu Zagrebu i Vrbiku.
I zbog svega navedenoga, ja i moja nezavisna lista, kao i Vijeće gradske četvrti Trnje i Mjesni odbor Vrbik, trn smo u oku čovjeka koji evidentno krši i ne poštuje zakone ove države, a Društveni dom koji bi trebao biti središte kvarta, bespravno i protuzakonito već predugi niz godina pretvorio je u izvor vlastite zarade. Vrbičani i Vrbičanke, kao i Trnjani, svjesni su i upoznati s ovim dugogodišnjim problemom u našem kvartu. No, iskrena borba da vratimo Vrbiku ono što mu otpočetka pripada, rezultira gnjevom Enimarka Ponjevića kojemu ta borba mrsi račune. A taj gnjev iskaljuje na meni i mojoj obitelji, koristeći se svime – osim istinom – jer mu ona ne ide u korist.
Zato sam, zbog iznošenje i širenja gnjusnih laži, objeda, kleveta, uvreda, insinuacija, lažnih konstrukcija, a sve u cilju da našteti mojoj časti i ugledu i časti i ugledu moje obitelji; putem svojeg odvjetnika Ive Farčića podnio Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu privatnu tužbu protiv Enimarka Ponjevića zbog počinjenog kaznenog djela klevete. Privatna tužba je podnesena 26. srpnja 2020., a Općinski kazneni sud u Zagrebu je zaprimio tužbu pod brojem K 1404/20. Očekujem da će uskoro biti održano ročište po mojoj tužbi, jer je određen sudac u ovom predmetu.
Ususret lokalnim izborima, prije tjedan dana, ponovno je započela i eskalirala „anonimna“ prljava kampanja protiv moje časti i ugleda te časti i uglede moje obitelji. Ponavljaju se i šire iste gnjusne laži, objede, klevete, uvrede, insinuacije, lažne konstrukcije – i to istim rječnikom kojim je to u lipnju prošle godine činio Enimark Ponjević. Sad se to čini s lažnih profila poput „Dino Bambino“, „Veliki vođa“i drugih.
Prvo su krenuli sa pisanjem grafita – i to na još jednom bespravno useljenom objektu, i to na igralištu „Kalimero“ – a sad ne prezaju od korištenja najcrnje strategije i metoda, i to sve u jalnoj namjeri i cilju lažno me prikazati lopovom. Jasno je da to čine kako bi sugerirali Vrbičanima i Trnjanima da na predstojećim lokalnim izborima za Vijeće gradske četvrti Trnje i Vijeće mjesnog odbora Vrbik ne glasuju za moju nezavisnu listu – već za druge stranačke liste sa kojima procjenjuju da će lakše ostvariti svoje nezakonite ciljeve i interese.
Zbog svega navedenoga, a u cilju zaštite časti i ugleda sebe i svoje obitelji, tražim Državno odvjetništvo RH da me ispita i istraži utemeljenost tih optužbi. To traženje sam dostavio glavnoj državnoj odvjetnici i pismeno. Tražim od glavne državne odvjetnice da se pokrene i provede postupak u kojem će Državno odvjetništvo utvrditi sljedeće:
– Tražim da se ispita i istraži utemeljenost svih njihovih lažnih navoda, gnjusnih laži, kleveta, objeda, insinuacija, lažno prijavljivanje počinjenja kaznenih djela; a kojima je temeljni cilj lažno prikazati mene lopovom (i to s evidentnim ciljem utjecanja i sugeriranja biračima da na predstojećim lokalnim izborima za Vijeće gradske četvrti Trnje i Vijeće mjesnog odbora Vrbik ne glasuju za moju nezavisnu listu).
– Po utvrđivanju svih činjenica te donošenju državnoodvjetničke odluke da je riječ o gnjusnim lažima protiv mene i lažnom prijavljivanju počinjenja kaznenog djela, tražim da Državno odvjetništvo pokrene kazneni postupak i da se kazneno procesuiraju te osobe zbog niza počinjenih kaznenih djela;
– Tražim da utvrdi tko putem grafita i lažnih profila na društvenim mrežama putem elektroničkih medija širi gnjusne laži, objede, kleveta, uvrede, insinuacije, uznemirava mene, moju obitelj pa i samu javnost narušavanjem reda u kvartu, te iznosi lažne konstrukcije istim rječnikom kojim je to u lipnju prošle godine činio Enimark Ponjević;
– Tražim da se provede postupak i utvrdi zašto nije izvršena pravomoćna i izvršna presuda Općinskog suda u Zagrebu Ps-431/11-24 od 7.travnja 2014., koju je potvrdio Županijski sud u Zagrebu Ps:18 Gž- 4150/14-4 od 16. prosinca 2014. kojom je naloženo deložiranje bespravnih korisnika Društvenog doma Vrbik i vraćanje prostora Gradu Zagrebu;
– Tražim da se utvrdi tko je i zašto je (time počinivši niz kaznenih djela) omogućio bespravnim korisnicima da i dalje bespravno koriste prostor na Kninskom trgu 1, da istraže koliko građane Zagreba košta njihovo bespravno korištenje i koju su nepripadajuću imovinsku korist ostvarili bespravni korisnici „rentanjem“ tog prostora.
Očekujem da će DORH brzo reagirati i pokrenuti odgovarajuće postupke, te na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pokrenuti kaznene postupke protiv počinitelja.
Jedna od ključne prazne, neutemeljene i istovremeno gnjusne laži, klevete i objede, insinuacije i konstrukcije, koje navedeni šire i prenose protiv mene; jest da sam “lopov koji je ukrao 40 milijuna kuna kroz GČ Trnje kroz građevinske radove“. Svatko tko imalo razumije rad lokalne samouprave svjestan je da je to nemoguće te da ta optužba nema nikakvo uporište ni u stvarnosti ni u teoriji, no budući da mnogi građani i dalje ne razumiju ili se ne stignu upoznati s time kako funkcionira lokalna samouprava; jednostavno ću vam objasniti o čemu je riječ.
Oni koji me za to lažno optužuju, znaju da se u proračunu grada Zagreba godišnje osigura oko 40 milijuna kuna za Gradsku četvrt Trnje. Naravno, pritom neće objasniti da se od toga 30 milijuna kuna osigurava za održavanje komunalne infrastrukture(održavanje cesta, čišćenje ulica, održavanje parkova i dječjih igrališta) svih 13 mjesnih odbora na Trnju, a ne samo Mjesnog odbora Vrbik. Jednako tako, neće reći da Vijeće gradske četvrti Trnje ,predsjednik gradske četvrti i njegov zamjenik (Mato Bartoluci i Vedran Mihelčić iz redova stranke Milana Bandića i HDZ-a ) te ja i ostali vijećnici ne odlučujemo o trošenju tog novca i s fizičkim novcem nemamo apsolutno nikakav doticaj. Gradski ured za mjesnu samoupravu je taj i jedini koji sklapa ugovore o održavanju komunalne infrastrukture sa Zrinjevcem, Čistoćom, Zagrebačkim cestama i VIO i za to im isplaćuje novac, tj. spomenuta sredstva. Isto tako, u iznošenju te laži, dotični neće reći da Vijeće gradske četvrti Trnje – koje se sastoji od 15 članova – za izvođenje komunalnih aktivnosti na cijelom Trnju imao osigurano svega oko 8-8.5 milijuna kuna. Ugovore o izvođenju komunalnih akcija po mjesnim odborima, s izvođačima opet sklapa Gradski ured za mjesnu samoupravu, a javnu nabavu provodi Gradski ured za nabavu.
Mjesni odbor Vrbik, jednako tako kao i Gradska četvrt Trnje, ne odlučuje o trošenju novca za održavanje komunalne infrastrukture niti sudjeluje u provedbi javne nabave i sklapanju ugovora sa izvođačima komunalnih akcija. Njihova je uloga, kao i uloga predsjednika mjesnog odbora, da slušaju želje i potrebe sugrađana – u našem slučaju na Vrbiku – i na taj način predlažu prioritete za Male komunalne akcije u kvartu, da rješavaju hrpe komunalnih nepravilnosti koje se događaju u kvartu, da pomažu građanima nakon izvanrednih situacija (potres, poplava), da primaju građane na uredovne dane, da „bombardiraju“ mjesnu samoupravu zaključcima, da sile gradske službe na djelovanje, da vode stalnu brigu o čišćenju i održavanju kvarta i onog dijela prostora Društvenog doma Vrbik koji je dosad vraćen Vrbičanima.
Moji vijećnici na Vrbiku su sve četiri godine sami plaćali od svojih vijećničkih naknada održavanje prostorija dijela Društvenog doma Vrbik koji koriste udruge i čak 30 stranaka.
Stoga, nije li riječi o znanstvenoj fantastici da se mene ili bilo koga drugog od predsjednika, zamjenika predsjednika do bilo kojeg vijećnika Trnja optuži da je ukrao 40 milijuna kuna? Ili da mjesni odbori i gradska četvrt općenito imaju ikakve veze s time kako se troši gradski novac? Da bar imaju, možda bi nam onda kvartovi bili kvalitetnije i ljepše održavani, a lokalna samouprava bi to doista onda i bila – samouprava.
Koliko su glupe, bezočne i gnjusne laži, klevete , objede, insinuacije koje navedeni šire i prenose protiv mene i moje obitelji neutemeljene, govore njihove konstrukcije „da se isti radovi obavljaju više puta kao bi mi zaradili“, te na društvenim mrežama objavljuje snimka gdje radnici Zrinjevca – i to na temelju reklamacije Mjesnog odbora Vrbik i naloga građevinskog nadzora – skidaju prvotno loše postavljenu podlogu. Upravo zbog naše brige i stalne kontrole izvedenih radova, loši izvođači su bili prisiljeni ponavljati loše izveden posao, a to se čak ni u ovom gradu nije posebno plaćalo, što se može provjeriti u gradskim godišnjim financijskim izvješćima.
Sada bivšem sazivu mjesnog odbora Vrbik prigovara se na kvalitetu ograda na igralištima u kvartu, a one su unificirane i izvodi ih „Zrinjevac“ sa svojim podizvođačima, i na to mjesni odbori ni u kojem kvartu nemaju utjecaja. Ograde oko igrališta na samome Vrbiku izgledaju sasvim pristojno, ispunjavaju svoju svrhu, a ovu namjernu devastaciju koja je svakodnevno počela na igralištu Kalimero ne bi izdržala ni ograda ni vrata od najjačeg armiranog betona za mostove. Kad se želi, sve se može uništiti, i stvari, a nažalost – i ljudi.
Naravno, takvim ljudima činjenice nisu bitne. Bitno je plasirati tu gnjusnu laž te ponavljati tu laž neprestano, u nadi da će građani u jednome trenutku povjerovati da je to istina. Vjerojatno se vode hrvatskom logikom „zar ne kradu svi, pa zašto bi Kovačević bio iznimka?“. Nikad u životu ja ni itko iz moje obitelji nije ukrao jednu lipu. Poštenje i čestitost su mi ključ djelovanja u privatnom i u javnom životu, posvetio sam život borbi i prokazivanju kriminala i korupcije na svim razinama – toliko da sam ponekad malo nervozan od svih frustracija zbog nefunkcioniranja pravne države, i istovremenog dubokog stremljena da život u našem kvartu i zemlji bude barem mrvicu bolji i na dobrobit svih građana. Jednostavno, jer sam tako odgojen. Niz visokih državnih odlikovanja poput Reda Danice sa likom Katarine Zrinski za promicanje moralnih vrednota o tome također svjedoče, no mislim da najviše o tome svjedoči moj vlastiti život i moja djela.
I upravo zato su ovakve lažne optužbe gnjusnije, jer pokušavaju okaljati moje čiste namjere za kvart i za grad koji volim i čijoj dobrobiti posvećujem svoj život – koliko god puta se razočarao i koliko god puta mi podrugljivo „predbacili“ da sam kao Don Quijote. Ali povjerenje Vrbičanki i Vrbičana, kao i Trnjanki i Trnjana, zbog kojih je moja nezavisna lista zadnjih 12 godina pobjeđivala na Vrbiku i zbog kojih sam 12 godina vijećnik na Trnju, daje mi vjetar u leđa, i ne namjeravam posustati zbog šačice ljudi nečistih namjera!
Osim što me lažno optužuju lopovom i šaraju po zidovima, smeta im što je dosadašnja predsjednica Mjesnog odbora Vrbik – koji je prema ocjenama mnogih zbog njenog vođenja niz godina najbolji (i najuporniji) mjesni odbor u Zagrebu – bila moja supruga. Nažalost, živimo u društvu u kojem suradnja članova obitelji u politici je sinonim za nepotizam. U mojem slučaju, staviti svoju suprugu kao kandidatkinju na moju nezavisnu listu značilo je surađivati s osobom za koju znam da možda jedina voli Vrbik i Trnje više od mene, i koja svaku sekundu svojeg vremena bezuvjetno (i nekad previše otvorenog srca) posvećuje našem kvartu i njegovim ljudima. Ne znam koliko se mjesnih odbora u Zagrebu može pohvaliti da ima predsjednicu koja se javlja na svaki njihov poziv u bilo koje doba dana i noći, koja istrčava van u pidžami da bi provjerila je li svaka služba ispunjava kako treba ono što su Vrbičani i Mjesni odbor zatražili, i koja bez kalkulacija posvećuje svaki svoj slobodan sat većem dobru svojeg kvarta. Osim nje, kandidati na mojoj listi i moji vijećnici isključivo su radišni, čestiti, pošteni, odgovorni i ugledni ljudi; oni kojima vjerujem i za koje znam da im je dobrobit zajednice važnija od vlastite koristi. Ponosan sam na svoju suprugu, na svoje vijećnike i na naše vođenje i rad u mjesnom odboru Vrbik, kao i na svoj radu u Gradskoj četvrti Trnje. I žao mi je što poneki uski umovi zanemaruju rezultate, i što živimo u vremenu kada se ujedinjavanje ljudi za dobrobit i bolju budućnost kvarta ili četvrti gleda kao želja za moći, umjesto predaja i posveta većem dobru zajednice. Vjerovali ili ne – to i dalje postoji – i ja u to još uvijek duboko vjerujem, bez obzira na sve, i koliko god mi je politika već odavno prisjela. Politika ionako ne bi trebala imati mjesto na lokalnoj razini!
Prije kraja, samo želim napomenuti da smo moji vijećnici i ja u ovih nekoliko dana otkad je raspuštena lokalna mjesna samouprava primili niz poziva o nepravilnostima u kvartu. Građani su navikli da smo uvijek tu kad se nešto dogodi, i to ne samo oni na Vrbiku, već i na Cvjetnici, koji je susjedni mjesni odbor, ali nam često dolaze jer znaju da smo im uvijek na raspolaganju. Među ostalim aktualnim problemima u Vrbiku, sa spomenute ograde na Kalimeru je skinut i otuđen cijeli panel ograde. To djeca sigurno nisu učinila, ali pitanje je tko su oni koji toliko ne vole svoj kvart da devastiraju i otimaju ono što pripada svima? I pitanje je koliko daleko su spremni ići oni koji krše zakon i pokušavaju prebaciti pažnju s vlastitog nezakonitog djelovanja na lažno optuživanje onih koji djeluju ispravno i prema zakonu? Hoće li ići dalje od laži, kleveta i uznemiravanja? Trebam li se, osim za kvart, u jednom trenutku zabrinuti i za sigurnost svoje obitelji i sebe?
Mogao bih još puno toga napisati, ali suštinu sam podijelio sa svakime tko je bio voljan ovo pročitati do kraja. Morao sam adresirati i predstaviti uzrok ove prljave kampanje, toliko prljave da ponekad pomislim da je u pitanju izbor za predsjednika Amerike. Za one koji lažno napadaju, ulozi su očito preveliki. Napadi na mene i moju obitelj, u što su „trolovi“ uključili i iznošenje privatnih podataka o mojoj kćeri – koja je privatna osoba i koja nema nikakve veze s mojim angažmanom na lokalnoj razini – prelilo je čašu moje tolerancije.
Zakon će reći svoje, DORH će procesuirati počinjena kaznena djela, građani će izreći svoje mišljenje na predstojećim izborima, a naša kći je na sva vrijeđanja i laži samo rekla onu staru narodnu: „ Iza dobrih konja, prašina se diže!“ Pošteni će prepoznati poštene, a za nepoštene pravda je možda spora, ali uvijek dostižna.
