Ličanin Nikola Tesla, čiji su izumi doveli do razvoja modernih sustava radiokomunikacije, televizije, robotike i daljinskog upravljanja, umro je na sutrašnji dan prije 78 godina u New Yorku.
Vijest o njegovoj smrti pročitao je na radiju gradonačelnik New Yorka La Guardia, kazavši da je umro siromašan, ali da je bio jedan od najkorisnijih ljudi koji su ikad živjeli.
Tesla je rođen u Smiljanu kod Gospića 10. srpnja 1856. Gimnaziju je pohađao dijelom u Gospiću, a potom u Rakovcu kraj Karlovca gdje je maturirao. Na Visoku tehničku školu u Grazu upisao se 1875.
Nakon školovanja odlazi u Budimpeštu, zatim u Pariz, pa SAD, gdje je proveo ostatak života i ostvario sve izume, njih gotovo 700.
Po njemu se nazivaju Tesline visokofrekvencijske struje, Teslin transformator i stariji elektroterapijski postupak teslinizacija. Jedinica magnetske indukcije dobila je naziv po Tesli.
Engleski fizičar Lord Kelvin rekao je da je Tesla više pridonio znanosti o elektricitetu nego bilo tko prije njega.
Nikola Tesla i Thomas Alva Edison bili su 1912. godine predloženi za dodjelu Nobelove nagrade za fiziku, ali je Tesla to odbio jer je smatrao da je on otkrivač principa, a Edison samo izumitelja korisnih izuma.
Vrlo je vjerojatno da je na Teslu utjecalo i to što je Nobelovu nagradu za fiziku 1909. godine dobio Guglielmo Marconi u zajednici s Karlom Ferdinandom Braunom, čime je bio razočaran. Vrhovni sud SAD-a 1943., nakon Tesline smrti, poništio Marconijeve patente radija, jer su Teslini raniji patenti već sadržavali sve što je opisao Marconi.
Dodijeliti nagradu najprije Marconiju, a zatim tražiti od Tesle da nagradu dijeli s Edisonom, bilo je preveliko podcjenjivanje vrijednosti Teslina rada. Stoga je Nikola Tesla bio prvi znanstvenik koji je odbio da bude predložen za nagradu, pisao je Vladimir Muljević.
Tesla je brojnim počastima komemoriran u Hrvatskoj i Srbiji te drugim bivšim jugoslavenskim republikama.
U Hrvatskoj je počasni član JAZU (danas HAZU) i počasni doktor Sveučilišta u Zagrebu, po njemu se nazivaju ulice u mnogim gradovima, nekoliko škola, jedno veleučilište, tvrtka, državna nagrada za znanost, državno odličje, itd., ističe se u Hrvatskoj enciklopediji koja Teslu označava kao “američkog i hrvatskog izumitelja srpskoga podrijetla”.
U Tehničkome muzeju koji nosi njegovo ime u Zagrebu nalazi se stalni demonstracijski kabinet Teslinih izuma, a u Smiljanu Memorijalni centar Nikola Tesla koji uključuje Teslinu rodnu kuću, modele izuma i didaktičke igračke.
Udruga “Nikola Tesla – Genij za budućnost” posvećena je popularizaciji života i djela Nikole Tesle.
U Beogradu, uz ino, Teslino ime nosi aerodrom te je 1956. godine otvoren Muzej Nikole Tesle u kojem je izložen dio njegove ogromne zaostavštine koja je prenesena iz New Yorka početkom 1950-ih godina i koji godišnje posjeti oko 170.000 ljudi.
Ondje je više od 160 tisuća originalnih dokumenata, dvije tisuće knjiga i časopisa, više od 1200 historijsko-tehničkih eksponata i oko 1500 fotografija i staklenih fotoploča, te više od 1000 planova i crteža.
Arhiv Nikole Tesle, koji se nalazi u muzeju, uvršten je na UNESCO-v popis svjetske kulturne baštine 2003. godine.
Spomenik Nikoli Tesli u Gospiću, rad kipara Frane Kršinića, miniran u noći 16. veljače 1992. godine i do danas nije vraćen u javni prostor Gospića, premda su mediji u kolovozu 2020. javili da je konačno u tom gradu potpisan o tome ugovor. On predviđa da spomenik Tesli bude vraćen na novouređeni prostor ispred Kulturno-informativnog centra.
To monumentalno djelo visoko četiri metra Kršinić je izradio 1955. i prvi je primjerak postavljen ispred Teslina muzeja u Beogradu. Godine 1975. istovjetni spomenik postavljen je na Nijagarinim slapovima kao dar Jugoslavije SAD-u.
Kršinićev Tesla 1981., postavljen je u Gospić na trg koji je tada nosio njegovo ime. Nakon miniranja riječki kipar Žarko Violić sakupio je dijelove spomenika i odnio ih u Rijeku, ali je za ponovnu izradu u Ljevaonici ALU-a, 2006. trebalo otići u Beograd uzeti negativ Kršinićeve skulpture.
Predstavnici Grada Zagreba redovito polažu vijence pred Teslin spomenik rad Ivana Meštrovića, koji su u središte grada preselili iz kruga Instituta Ruđera Boškovića.
