Saborski zastupnik Hrvatskih suverenista Željko Sačić uputio je službeno pismo tajniku Hrvatskog sabora Davoru Orloviću u kojem ga, uz obrazloženje, zahtijeva da se ukloni portret Josipa Manolića iz Hrvatskog sabora.
Evo što je napisao Željko Sačić:
Povodom nadolazećeg našeg Spomen dana (23.kolovoza) – Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih i autoritarnih režima – nacizma, fašizma i komunizma, evo, ( kako sam i najavio) uputio sam i službeno , kao saborski zastupnik , obrazloženi zahtjev Tajniku Hrvatskog sabora, gospodinu Orloviću, za uklanjanje portreta Josipa Manolića iz zgrade Hrvatskog sabora..Pa..Bože pomozi !!!
Poštovani tajniče Hrvatskog sabora,gospodine Orlović !
Totalitarni komunistički režimi koji su vladali u Srednjoj i Istočnoj Europi u prošlom stoljeću , a koji su još na vlasti u nekoliko zemalja svijeta,bili su, bez iznimke, označeni masovnim i brutalnim povredama ljudskih prava.
Povrede ljudskih prava razlikovale su se ovisno o kulturi,zemlji i povijesnom razdoblju i uključivale su pojedinačna i skupna ubojstva i smaknuća, smrti u koncentracijskim logorima, izgladnjivanja, deportacijepovrede slobode savjesti, misli i izražavanja, slobode tiska i, također nedostatak političkog pluralizma.
Zločini komunizma su opravdavani u ime „teorije“ o klasnoj borbi i načela o diktaturi radništva(proletarijata). Interpretacija oba načela ozakonila je „eliminaciju“ ljudi koji su smatrani opasnima za izgradnju „novog društva“ i, kao takvih , neprijateljima totalitarnog komunističkog režima.Velik broj žrtava u svakoj zemlji bili su državljani te zemlje.
Pad totalitarnih komunističkih poredaka(režima) u Srednjoj i Istočnoj Europi nije bio u svim slučajevima,pa ni u slučaju Republike Hrvatske, popraćen nacionalnim i/ili međunarodnim istragama zločina koje su ti režimi počinili. Dapače,počinitelji tih zločina nisu izvedeni pred sud međunarodne zajednice,kao što je to bio slučaj sa stravičnim zločinima koje je počinio nacionalsocijalizam(nacizam, odnosno fašizam).
Kao posljedica toga, vrlo je niska svijest javnosti bivših komunističkih zemalja, pa tako i hrvatske javnosti, o zločinima počinjenima od strane totalitarnih komunističkih režima. Nažalost, komunističke partije (ili njihove slijednice) su legalne i aktivne ( i danas) u nekim od tih zemalja, tako i u Republici Hrvatskoj, iako se u nekim (čestim) slučajevima nisu distancirale od zločina koje su počinili ti protuljudski i protu Božji totalitarni komunistički režimi u našoj prošlosti .
Slijedom sadržaja Deklaracije Hrvatskog sabora o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945. – 1990. godine (NN 76/2006.), posebno ističem njen glavni sadržaj i njene univerzalne poruke, kako slijedi:
„-privrženi najvišim vrijednostima ustavnog poretka Republike Hrvatske i međunarodnoga pravnog poretka,
-podsjećajući hrvatsku javnost s osjećajem iskrenoga žaljenja, pijeteta i sućuti prema svakoj i svim nevinim i nemoćnim žrtvama jugoslavenskoga i hrvatskoga komunizma – na brojne zločine koji su u ime komunizma,klasne borbe i diktature proletarijata,počinjeni nad građanima današnje Republike Hrvatske i Hrvatima izvan Hrvatske,
-zabrinuti zbog činjenice što se u hrvatskoj javnoj upravi i u nevladinim udrugama,nalaze pojedinci koji su izravno sudjelovali u ugrožavanju ljudskih prava tijekom vladavine totalitarnog komunizma u Hrvatskoj.
– Hrvatski sabor je uvjeren da su znanje i svijest ljudi o povijesnim zbivanjima jedan od preduvjeta da se izbjegnu slični zločini u budućnosti.Dapače,moralna procjena i osuda počinjenih zločina igraju važnu ulogu u edukaciji mladih naraštaja.Hrvatski sabor vjeruje da žrtve zločina totalitarnih komunističkih režima koje su još žive ili njihove obitelji ,zaslužuju sućut,razumijevanje i priznanje za svoje patnje.
Istodobno,Hrvatski sabor smatra da on sam treba postati ključna nacionalna institucija za osudu zločina jugoslavenskog i hrvatskog totalitarnog komunizma te da se sustavnim istraživanjem povijesti tih zločina trebaju baviti znanstvene,ali i pravosudne institucije.“
Stoga, rasprave i osude koje su se dosad izvršile na nacionalnoj razini nekih država članica Vijeća Europe,kao i osude zločina totalitarnog komunizma koje sadrži Rezolucija 1481 Parlamentarne skupštine Vijeća Europe o međunarodnoj osudi zločinatotalitarnih komunističkih poredaka(od 25.01.2006.)te i iznimno značajne Rezolucija VE o savjesti i totalitarizimu (iz 2009.) , OBVEZUJU i Hrvatski sabor na osudu svakog i svih zločina koji su u ime totalitarnog komunizma počinjeni nad građanima Hrvatske i Hrvatima u zemlji i svijetu. Hrvatski sabor se pridružuje pozivu koji je parlamentarna skupština Vijeća Europe višekratno uputila svim komunističkim ili postkomunističkim strankama da u svojim zemljama,ako to dosad nisu učinile,ponovno procijene povijest komunizma i svoju vlastitu prošlost,jasno se distanciraju od zločina počinjenih od strane totalitarnih komunističkih režima i da ih osude bez ikakvih nejasnoće, slijedom Rezolucije 1096 o uklanjanju naslijeđa bivših komunističkih totalitarnih sustava , koju je parlamentarna skupština Vijeća Europe usvojila 27.06.1996.g.
U tom kontekstu , posebno je značajan i važan (obvezujući) sadržaj Rezolucije Europskog parlamenta ( 2019/2819.od 19.09.2019.) o važnosti sjećanja za budućnost Europe, kojom se podjednako osuđuju zločini nacističkih, fašističkih i komunističkih totalitarističkih režima. Europski parlament u toj Rezoluciji izražava zabrinutost jer “u javnim prostorima nekih država članica (parkovima, trgovima, ulicama itd.) i dalje postoje spomenici kojima se veličaju totalitarni režimi“. Kod nas , čak i u prostorijama Hrvatskog sabora i danas “visi” portret Josipa Manolića.
Tragom svega iznesenog, upravo je skandalozno, neshvatljivo, potpuno neprihvatljivo i nedopustivo, da se dan danas u svečanoj dvorani „grof Janko Drašković“, u zgradi našeg Hrvatskog sabora, još uvijek, i unatoč svemu, „kočoperi“ i visi portret Josipa Manolića, dokazano „osnovano sumnjivog“ i kazneno prijavljenog još 2011. godine u PU Bjelovarsko bilogorskoj, za monstruozna zvjerstva i masovna (nezastariva) ubojstva hrvatskih ljudi nakon završetka Drugog svjetskog rata, a sve to u ime komunističke totalitarističke ideologije, u ime „Tita i partije“ i u „ime naroda“,a koje je (osnovano osumnjičeni Josip Manolić) počinio u ulozi područnog zapovjednika, po zlu poznate, protuhrvatske ,protuljudske i protu Božje , komunističko represivne tzv. „OZNE“ Okruga Bjelovar.
Dokazi : – notorno i općepoznato ( vidi godišnje i periodično izvješće o radu PU Bjelovarsko bilogorske i nadležnog Županijskog državnog odvjetništva u Bjelovaru iz 2011.g.)
-svjedočki iskazi još živućih , preživjelih žrtava tog „crvenog „ i protuhrvatskog terora.
Stoga, poštovani tajniče Hrvatskog sabora, gospodine Orloviću, molim Vas, da bez daljnjih upita, “konzultacija“, “procjena“ i traženja „dodatnih obrazloženja“, HITNO I BEZODVLAČNO naložite nadležnim službama fizičko uklanjanje spomenutog portreta Josipa Manolića, osnovano sumnjivog, notornog masovnog i tvrdokornog kršitelja univerzalnih međunarodnih Konvencija, Kaznenih zakona i zagarantiranih ljudskih prava i sloboda iz prostorija Hrvatskog sabora, u duhu citiranih Rezolucija VE , EU Parlamenta, kao i u duhu saborske Deklaracije o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnoga komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945.-1990. godine.
Ovo posebno, i iz neizmjernog poštovanja prema bogobojaznom hrvatskom katoličkom vjerničkom puku, obitelji žrtava i Katoličkoj crkvi u Hrvata, zbog njegovih (Manolićevih) dokazanih zlodjela prema našem blaženiku ,blago počivšem kardinalu Alojziju Stepincu.
Poštovani tajniče Hrvatskog sabora,gospodine Orloviću, primite izraze mojeg poštovanja !
Željko Sačić
