Piše: Pero Kovačević
Hrvatska je od osamostaljenja “zaslugama” političkih opcija koje su obnašale vlast prošla najmanje šest krugova pakla i to:
1) Ratnu agresiju; 2) pljačku i grabež u priči zvanoj pretvorba i privatizacija u kojoj je „zamračeno“ najmanje 10 milijardi eura, a iz Hrvatske je prema službenim podacima međunarodnih organizacija izneseno najmanje 23 miljarde dolara; 3) Uvođenje države u dužničko ropstvom zaduživanjem Hrvatske. Vlade Ivice Račana, Ive Sanadera, Jadranke Kosor i Zorana Milanovića zadužile su Hrvatska za 290 milijardi kuna.Gdje je taj novac otišao, malo se zna. Činjenica da nas je Milanovićeva Vlada dnevno zadužilava 92,5 milijuna kuna sve govori; 4) Predstečajnim nagodbama Slavka Linića i Kukuriku Vlade zamračeno je najmanje 50 milijardi kuna prema tvrdnjama bivšeg suca Kolakušića i sustavno uništavano malo i srednje poduzetništvo; 5) Uvoznički lobiji i agromafija sustavno i zdušno uništavali su i uništavaju hrvatsku poljoprivredu. Politika poticaja i subvencija uništila je hrvatsko selo, a napunila džepove mešetarima,prekupcima, agromafiji i njihovim podobnicima. Godišnje uvozimo hrane u vrijednosti od najmanje 2,5 miljardi eura; 6) Depresija građana i stanje duha nacije,poglavito nakon pandemije koronavirusa da se nalazimo u bezizlaznoj situaciji. Utvrdili smo dijagnozu, a kasnije ću govoriti o terapiji za svaki krug pakla i što nam je nužno činiti u čistilištu.
Pozivam vas na zajedništvo kako kod dijagnosticiranja stanja i utvrđivanja odgovornosti za stanje, tako i kod terapije za svaki krug pakla. Spriječimo u prvoj godini krađu na svim razinama u zemlji pa ćete vidjeti koliki je to novac. Dapače, ako se netko bunio i ukazivao na sve stranputice bivših vlada, vlada „naših“ i „vaših“, to sam bio upravo ja. Odlučio sam napraviti zanimljivu inventuru “napretka Hrvatske” u prvih tridest godina postojanja, uoči parlamentarnih izbora. Da prikažem koliko su vladajuće političke ‘elite’, odnosno oni kojima one služe, u kratko vrijeme opljačkale i uništile Hrvatsku, poslužio sam se suhim brojkama. One sve govore.
No krenimo od početka podnosno od uvoda, razrade do zaključka: ”Političke stranke učestalo koriste laž kao tehniku političkog komuniciranja te ona postaje bit političkog jezika kojim kreiraju lažnu političku stvarnost kako u predizbornom vremenu tako i u vrijeme samih izbora i u razdoblju obnašanja vlasti. Laž kao sredstvo komuniciranja u funkciji je prikrivanja temeljnog problema velikih političkih stranaka. Njihov glavni problem je što žive u raskoraku između vlastitog nedemokratskog ustroja i potrebe organizacije demokracije pa je očito da se iz oligarhijskih uređenih stranaka teško može izvesti demokratska država i vlast. Samo u predizborno vrijeme i kada se raširi strah da građani i birači ne cijene cinične političare i stranke, oni se kratko vrijeme uplaše. Tada obećavaju skromnost umjesto bahatosti, tvrde da će raditi za sve, a ne samo za sebe, a nakon izbora zaborave na obećanja te nas ponovno izdaju”. Izborna kampanja završava. Usporedo sa vođenjem izborne kampanje vodeće stranke i koalicije objavljuju svoje izborne programe. Godinama se u Hrvatskoj ponavlja ista priča sa izbornim programima. Sjetimo se Račanovih obećanja iz 2000 godine da će napuniti zatvore i vratiti opljačkano, Čačićevih o otvaranju novih 200 000 radnih mjesta. Nadam se da niste zaboravili na Sanaderovu jamstvenu karticu. Vjerujem da niste zaboravili na Plana 21 kukuriku koalicije,sjetimo se HDZ-ova „Vasićevog programa“ (Program 5+ preuzet od Mile Vasića iz Prnjavora u RS), sjetimo se Zorana Milanovića i njegove Vlade i Vlade Andreja Plenkovića.
U Hrvatskoj je prijeko potrebno provesti cjelovitu i učinkovitu reformu pravosuđa, te otkloniti sve neuralgične točke koje imaju za posljedicu nedjelovanja pravosudnog sustava, nefunkcioniranje pravne države i institucija sustava, nesankcioniranje pljačke i grabeži u priči zvanoj pretvorba i privatizacija na „hrvatski način“ i nesankcioniranja korupcije u javnom i državnom sektoru, koje sustavno i godinama podrivaju gospodarstvo, potiču mito i korupciju, te daju lošu sliku o funkcioniranju pravne države i izazivaju opravdano nezadovoljstvo hrvatskih građana.
Korupcija i siva ekonomija godišnje u Hrvatskoj progutaju preko 25 milijardi kuna koje završe u privatnim, stranačkim ili u džepovima interesnih skupina i time onemogućavaju otvaranje novih radnih mjesta, a posljedica toga je kažnjavanje umirovljenika, radnika i seljaka uvođenjem poreza „harača“. Godišnjim ubiranjem 25 milijardi kuna, koje proguta korupcija i siva ekonomija, omogućilo bi se otvaranje preko 50 tisuća novih radnih mjesta u gospodarstvu svake godine te poticanje poljoprivrede i turizma. Dosadašnje reforme, „reforme igrokazi“ iako pompozno najavljivane, dale su male i u konačnici nezadovoljavajuće pomake. Uvod i razradu sam dao, zaključak izvedite sami, pokušat ću vam pomoći-kako bi glasio taj zaključak: ”Mala zemlja za velike lopove”, trebao bi, dakle, biti naš sljedeći turistički slogan.
