Piše: Ivan Dujmić
Halo generali, brigadiri, pukovnici, satnici i drugi sa čvarcima na ramenima. Da li ste Vi ikada obišli svoje ratnike i brinuli se za njih? Koliko je meni poznato, nitko mi nije prijavio takav slučaj o brizi zapovjednika za svoje ratnike.
Da li vi nabrojani imate srca prema svojoj vojsci sa kojom ste dobili domovinski rat? Čini se da nemate niti naviku brige o bojovnicima niti imate empatiju prema njima. Da li znate gospodo generali da je 100.000 dragovoljaca i branitelja umrlo? Je li se netko očitovao o naglim smrtima Vaših vojnika. Zar ne znate da je granica života dragovoljaca i branitelja svedena na 45-52 godine?
Da li generali znate koliko je postotak na stanovništvo Hrvatske nestankom dragovoljaca i Branitelja porastao? Ne znate? Pa 2,22% je odgovor. To znači da je na stanovništvo Hrvatske koja ima 4.500.000 stanovnika 2,22% upravo 100.000+-.
Da li znate koliko je branitelja i dragovoljaca izvršilo suicid? Ne znate? Pa ubilo ih se preko 7.000, od toga 3.200 vatrenim oružjem a 3.800 sa najgorim mogućim alatima. Nije Vas briga čini se niti onda bilo, jer ste grabili privilegije, uzimali novac. Kada se ovaj postotak uzme na stanovništvo USA, 2,22% iznosi 7.960.000 vojnih veterana iz Amerike.
Što mislite da će te se izvući neokaljani i čista obraza? Ne. Nitko vam od Vaših vojnika nije oprostio niti će Vam oprostiti. Iskreno, briga me za vas (sa dužnim poštovanjem prema mrtvima) svima odreda. Čast iznimkama, ali velika većina niste zaslužili niti činove, niti velika zvanja, niti privilegije.
Da…kazat će te da sam lud ko kupus. Jesam jer pokušavam obratiti pozornost na veliku smrtnost dragovoljaca i branitelja.
I dok god dišem i dok mi srce kuca ću pisati, u inat svima. Iz dišpeta, inata, prkosa. Meni Vaša odora ne znači ništa a čvarci pogotovo.
