Piše: Pero Kovačević
Pandemija se već itekako odrazila na naš svakodnevni život, kako privatni tako i poslovni. Tako se u Hrvatskoj dogodilo čudo neviđeno, državna administracija i javne službe odjednom mnogo toga može odraditi putem interneta, običnim mailom, a ne kao prije obilaženjem šaltera i čekanjem u redovima.
Kao što je povijesni presedan da je u Hrvatskoj već dugo vremena niz Vlada laprdalo o tome da će baš oni, baš njihova Vlada digitalizirati javnu upravu i javne službe. Naravno, godinama su to bila puka i lažna izborna obećanja, sve je išlo pretraljavo i sporo, jer joj se i birokracija odupire, a očito i sama vlast odupirala digitalizaciji.
I onda dođe pandemija korona virusa i odjednom se sve može digitalno, svi prešli na internet, na e-mailove, samo da se ne dolazi fizički u institucije ili da se to svede na što je moguće manju mjeru. Ustrojavaju se i informatički prate nove evidencije, zahtjevi se podnose elektronički itd.., sve preko noći postaje moguće. Znači, može se sve, ali u nas je očito i za ubrzavanje digitalizacije trebale izvanredne okolnosti da se konačno priključimo državama 21.stoljeća.
Znači vlasti su jednostavno mogle riješiti pitanje popisa birača,spriječiti glasovanje mrtvih, dvostruko glasovanje, ali nisu to htjele. Vlasti su mogle jednostavno provjeriti broj potpisa referendumskih inicijativa. Mogle su ali nije to odgovaralo Andreju Plenkoviću i tadašnjem njegovom pulenu Lovri Kuščeviću te su proglasili preko 400 tisuća hrvatskih državljana da su nepismeni.
Jednako tako su jednostavno mogli utvrditi broj stanovnika Vukovara, posebno u vezi dvojezičnosti i broja Srba, ali nisu to htjele jer nije odgovaralo njihovom koalicijskom partneru Miloradu Pupovcu. Naravno mnoge stvari nam postaju jasnim i dolazimo do odgovora tko je u biti spriječavao digitalizaciju javne uprave i javnih službi. Spriječavale su to vlasti, vlade HDZ-a i SDP-a jer im je to odgovaralo.
