Knjiga gospićko-senjskoga biskupa u miru mons. Mile Bogovića “Glagoljica – bitna odrednica hrvatskog identiteta: Čudesni rast od hrvatskih korijena do svjetskih razmjera” predstavljena je u ponedjeljak na Filozofskom fakultetu Sveučilišta Juraj Dobrila u Puli.
O knjizi su govorili akademik Stjepan Damjanović, povjesničari Ante Bežen i Samanta Milotić Bančić i autor mons. Mile Bogović.
Akademik Damjanović ocijenio je kako je glagoljaštvo poseban fenomen u hrvatskoj kulturi. U prvih pet stoljeća hrvatske kulture, naglasio je, pišemo pretežno glagoljicom. Glagoljice je kod nas zaista mnogo, a njome su pisani raznoliki tekstovi, rekao je dodavši kako od 14. do 16. stoljeća imamo tridesetak zbornika s najrazličitijim sadržajima koji nisu crkveni ni liturgijski.
Prof. Bežen istaknuo ke kako je pogrešna i danas dominantna teorija po kojoj su autori glagoljice slavenski prosvjetitelji Ćiril i Metod.
Ocijenio je kako su dva ključna momenta biskupa Bogovića u teoriji da je glagoljica autohtono hrvatsko pismo. Naglasio je kako je prvi je moment kronološki, jer su Ćiril i Metod 863. godine po dosadašnjim teorijama stvorili glagoljicu u Moravskoj, a 62 godine poslije na Splitskom saboru Rim ju želi zabraniti.
To znači, smatra Bežen, da je već bila ukorijenjena u hrvatskim krajevima pod Bizantom. Samo 60 godina nedostatno je da ona dođe iz Moravske u Hrvatsku pa da bude opasna Rimu, što prema mons. Bogoviću znači da je ona ovdje znatno ranije nastala od strane misionara iz Bizanta, rekao je.
Drugi ključni moment je, tvrdi, nepostojanje nikakvih zapisa glagoljice na kamenu osim onih u Hrvatskoj. Podsjetio je i da biskup Bogović nije prvi istraživač koji odbacuje ćirilometodsku teoriju o postanku glagoljice te naglasio da je za tu tezu ponudio vrlo konzistentne postavke.
Mons. Bogović svojom je knjigom ponudio uvjerljive poticaje za prihvaćanje glagoljice kao proizvoda autohtonog kulturnog stvaralaštva u hrvatskom prostoru, napomenuo je Bežen dodavši da je glagoljica izvorno hrvatsko pismo.
Time je, smatra Bežen, mons. Bogović osporio teoriju o sv. Ćiril i Metod ili njihovi učenicima kao autorima glagoljice.
Nedvojbena je kulturna, povijesno-znanstvena i logička konzistentnost Bogovićevih pogleda koji po svojoj jasnoći i argumentaciji imaju snagu nove teorije o postanku glagoljice, rekao je Bežen dodavši kako je time učvrstio njezin status kao bitne odrednice hrvatskog identiteta.
Biskup Bogović napomenuo je da je kao znanstveni djelatnik imao nekoliko ciljeva – prikazati glagoljicu kako je on gleda, odnos pravoslavlja i Katoličke crkve te povijest kraja u kojem on rođen i bio biskup.
Naglasio je da je u svojim istraživanjima došao do drukčije zaključka od ćirilometodske teorije. Izvor glagoljice ne može biti negdje vani, gdje nema ni jednoga slova, a ovdje su, rekli bismo, sva slova, rekao je dodavši kako u svijetu, izvan hrvatskog prostora nema niti jednog glagoljskog slova uklesanog u kamen.
Knjigu “Glagoljica – bitna odrednica hrvatskog identiteta: Čudesni rast od hrvatskih korijena do svjetskih razmjera” objavio je zagrebački nakladnik Alfa.
Mons. Mile Bogović rođen je 1939. u Cerovcu kod Slunja. Teološki studij započeo je u Pazinu, a završio u Zagrebu. Od 1966. do 1971. studirao je na Papinskom sveučilištu Gregorijana u Rimu i postigao doktorat iz crkvene povijesti. Papa Ivan Pavao II. imenovao ga je 4. lipnja 1999. pomoćnim biskupom Riječko-senjske nadbiskupije i dodijelio mu titulu naslovnoga biskupa Tamate. Za sjedište mu je određen Gospić.
