Piše: Pero Kovačević
Priznat ćete da vlast čudno djeluje na ljude, posebno na ovim našim prostorima. Pojedinci ni krivi ni dužni imenovani ministrima, umisle da su funkcijom dobili znanje i pamet i onda drže predavanja i prodike „neukim „ građanima. Očito je da to „svoje nadahnuće i pamet“ crpe od svog „velikog vođe“,od svog predsjednika Vlade.
Mislim da nema potrebe nabrajati izjave Pavića, Kujundžića, Krstičevića, Bačića, Murganićke, Aladrovića, Divjakice i drugih. Ovdje me zanima predsjednik Vlade Andrej Plenković. „Daj Andreju Plenkoviću vlast pa ćeš vidjeti kakav je“!? Vlast čudno djeluje na čovjeka, a Andrej Plenković je tomu zoran primjer.
Krenimo od izjave Andreja Plenkovića iz rujna 2017. kad je odgovarajući na zastupničko pitanje Gordana Marasa rekao:’Ja mogu što hoću’!. Što ova izjava govori o samom Andreju Plenkoviću? Ova neprimjerena i autoritativna izjava pokazuje i dokazuje da su parlament, narod i demokratske institucije izgubile svrhu postojanja jer Plenković „može što hoće“. Nakon toga je nastavio nizati „svoje bisere“, a posebno su znakoviti ovi njegovi biseri i izjave; “U Africi bi vapili da imaju standard kakav je u Hrvatskoj”. “Referendum nije način za odlučivanje izbornog sustava neke zemlje.” “Jasno je koje marginalne i isključive političke opcije stoje iza referenduma.” “Referendumom nas marginalci žele vratiti 50 godina unatrag”.
Što ove izjave govore? Meni se čini da se Andrej Plenković umislio da je postao hrvatski „prosvjetitelj“ te docira i proziva građane i sve one koji se ne uklapaju u njegove „prosvjetiteljske“ nakane da nisu pozvani poduzimati ništa što je u suprotnosti sa njegovim „prosvjetiteljskim“ nakanama. Tako je „razvio demokraciju“ u HDZ-u aktiviranjem Prijekog suda za obračun sa onima koji su se usudili misliti svojom glavom. Imao je vremena primiti Jelenu Veljaču, ali ne i predstavnike sindikata, otišao je u Osijek na skup HDZ-a. Ima novca za Pupovca, a nema za učitelje. Nije naše da mislimo kad imamo Plenkovića. Eto, što vlast može učiniti nekom. Zar ne!?
