Predrag Matanović poginuo je 4. kolovoza 1995. godine, kao zapovjednik 2. pješačke bojne „Banijska oluja“, 2 gardijske brigade Gromovi na području Češkog sela-Kolonije za vrijeme VRA „Oluja”, nakon što je smrtno pogođen krhotinom minobacačke granate. Predrag je prijepodnevnim satima bio ranjen, ali nije htio otići s bojišnice nego je i dalje hrabro i velikog srca vodio svoje Gromove iz 2. bojne, sve dok u poslijepodnevnim satima nije smrtno pogođen.
Predrag je početkom veliko srpske agresije i jugo komunističke vojske dragovoljno pristupio u obranu napadnute domovine Hrvatske u prosincu 1990. godine kada se prijavio u postrojbe MUP-a RH, a po osnivanju Jedinice za posebne namjene PU Sisak u veljači 1991. godine postaje njen pripadnik.
Pri osnivanju postrojbi Zbora narodne garde RH u Sisku pristupa 2. bojni 2. »A« brigade ZNG-te biva raspoređen na dužnost zapovjednika 1. pješačke satnije.
Prva bojna iskustva stekao je na Banovini (Glina, Dragotinci, Kozibrod, Komarevo, Blinjski Kut, Slana, Glinska Poljana), zatim sudjeluje u borbenim operacijama na dubrovačkom bojištu, zadarsko-novigradskom i ličkom bojištu, te u vojno-redarstvenoj operaciji »Oluja«.
Godine 1992. na dubrovačkom bojištu tijekom napada na neprijateljske položaje biva teško ranjen, ali se nakon liječenja vraća u postrojbu i uskoro postaje zapovjednik 2. pješačke bojne „Banijska oluja, 2. gbr Gromovi.
Za svoj doprinos u Domovinskom ratu više puta je nagrađivan i odlikovan: Redom kneza Domagoja s ogrlicom za junački čin u ratu, Redom Nikole Šubića Zrinskog, također za junači čin u ratu, Redom bana Jelačića za uspješno organiziranje i ustrojavanje postrojbi u Domovinskom ratu, Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana, Spomenicom Domovinskog rata 1990. – 1992., medaljom »Oluja«, pisanom pohvalom Predsjednika RH, pisanom pohvalom zapovjednika I. ZP OS RH, dvjema nagradama samokresom od zapovjednika 2. gardijske brigade, te Zlatnom plaketom »Grom«. Posmrtno mu je dodijeljen čin brigadira pješaštva.
Gradonačelnik Grada Petrinje danas je kazao da su na današnji dan, 04. kolovoza 1995., u VRA Oluja, u jeku žestokih borbi za oslobođenje Petrinje , tragično smo izgubili jednog od najvećih heroja Domovinskog rata, pukovnika Predraga Matanovića.
“Bio sam među zadnjima koji su ga tog jutra vidjeli u Finelu…Nikad nisam stajao kraj većeg vojnika, heroja i istinskog domoljuba.
Zato mi je bilo drago kad su njegovi majka , otac i obitelj prihvatili moj prijedlog da ulica koja vodi do spomenika na Senjaku nosi njegovo ime”, kazao je Dumbović.
