Listajući priručnik Marinka i Višeslava Raosa o inteligentnom političkom ponašanju, Politika za mlade (i one koji se tako osjećaju), u jednom dijelu te knjige govori se i o kršenju moralnih načela političara. Čitajući sve te primjere, koje ću navesti u nastavku, kroz misli su mi prolazile slike političara koji se u to savršeno uklapaju. Stoga sam odlučio podijeliti to svoje uprizorenje kako bih i kod čitatelja izazvao slične reakcije. Budite slobodni komentirati kojega ste se vi političara sjetili, a da savršeno odgovara jednom ili više navedenih primjera. Ja ću se koristiti subjektivnom, ali i percepcijom javnoga mnijenja izraženoj na društvenim mrežama i u komentarima mnogobrojnih medijskih članaka.
Od kada je neovisne Hrvatske svjedočili smo raznim profilima političkih figura. Naravno da smo svi mi ljudi upakirani u svoje nedostatke, mane i grijehe, nitko nije savršen i svatko se trudi prikazati na najbolji način. Pa tako i političar koji svoje povjerenje u javnosti stječe na osnov različitih faktora. No, isto tako, zahvaljujući suvremenome marketingu nemali broj tih političara sebe prikazuje površno, ne odajući dojam stvarne osobnosti. Tek se kroz određeno vrijeme razotkrije prava slika pojedinca tako što počne kršiti moralna načela. Stoga se prije donošenja konačnog suda o političaru kojega želimo podržati trebamo zapitati, što nas kod njega ili nje najviše privlači? Jesu li to načini na koji razmišlja ili neke druge osobine, te mogu li one utjecati na posao koji će obavljati?
“Tuđi se karakter najbolje može procijeniti po tome kako se netko ponaša prema ljudima KOJI MU NE MOGU koristiti ni nauditi” – Malcolm S. Forbes.
Pobornik sam izlaska na izbore, no upravo iz razloga jer nisam pronašao političara koji bi zadovoljio moje apetite nisam ni glasovao na posljednjima. Gledajući razvoj situacije u državi, konstantna prepiranja u Saboru koja su vezana za nebitne teme, pa čak i s ideološkog aspekta mogu reći kako sam dobro procijenio. Ne vidim ni jednoga saborskoga zastupnika koji, prema mojemu mišljenju, odskače svojom legitimnošću od ostalih. Tu se, štoviše kriju i oni koji krše moralna načela.
Kao prvi na mojoj političkoj Listi kršitelja moralnih načela nalazi se Krešo Beljak, koji se neumjereno hvali, a bahato omalovažava druge. Čovjek je na kraju krajeva Hrvatsku seljačku stranku na čijem je čelu predodredio sebi i svojoj ideologiji. Zatim je tu HDZ-ov ministar Lovro Kuščević, koji je kršćanski pozdrav “hvaljen Isus i Marija” izokrenuo u “hvaljeni HDZ i Plenković”. Ne doslovno već vidnim odudaranjem od kršćanskih načela i, štoviše, opstruiranjem demokracijskih sloboda kako bi stranku čiji je član stavio ispred svega. Kao lidericu populizma i figurativno hrvatsku verziju Poncija Pilata pronašao sam u Kolindi Grabar-Kitarović. Žena voli pričati i puno toga obećavati, ali kada treba konkretno nešto učiniti najčešći izgovori su “to nije u mojoj ingerenciji”, te tako nerijetko odluči oprati ruke od vlastite odgovornosti.
Nadalje, istaknut ću ona načela koja se spominju u ranije spomenutoj knjizi. Uživanje u alkoholu – Vladimir Šeks i Damir Kajin. Prvi je uvelike postao asocijacija u javnosti poznat po sklonosti prema čašici, dok su drugoga kamere uhvatile u trenutku ispijanja bevande u saborskoj kantini. Nevjera i zlostavljanje – možda najsvježiji i najpoznatiji primjer je požeško-slavonski župan, Alojz Tomašević, bivši HDZ-ovac a sada nezavisni. Ne mogu zaboraviti Jadranku Kosor i Vesnu Pusić, koje su zloupotrebljavale svoje ciljeve diskriminacijom i lažnim uvjeravanjima. Kosorica je protivnike pristupanju Hrvatske u Europsku uniju nazvala “slabo obrazovanima”, dok je Pusićka ostala zapamćena nevjerojatnom tvrdnjom “da bez EU nema mirovina”. Primijetio sam i (ne)aktivnosti Bojana Glavaševića, donedavno SDP-ovac, a danas nezavisni, koji umjesto konkretnim djelovanjem za boljitak ove zemlje svoje vrijeme često provodi na Twitteru. Uglavnom, tih primjera je još, a koliko su političari svjesni svojih postupanja znaju samo oni. Bezbroj puta smo bili svjedoci kako se u žaru borbe u Saboru prelaze granice lijepoga ponašanja i pristojnosti. Nažalost sve to mi plaćamo.
“Mislim da je strašna šteta što je politika postala estrada” – Sidney Pollack.
Moje stavove o aktualnom i bivšem predsjedniku Vlade, Andreju Plenkoviću i Ivi Sanaderu pročitajte u članku pod naslovom “Plenković kao Sanader – od unutarstranačke reforme do prezidencijalne figure“.
