Piše: Dr.sc. Vlatka Vukelić
Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima obilježava se svake godine 23. kolovoza. U Hrvatskoj bi taj dan trebao biti posvećen pojedincima, civilima i organizacijama koji su bili žrtve komunističkog režima kao Dan žrtava komunizma. To su jedine žrtve u Hrvatskoj koje nemaju svoj spomendan, a procjene su da je samo na Bleiburgu, posredno ili neposredno stradalo oko 500 000 ljudi.
Već sam prije 3 godine unutar Domoljubne koalicije predložila tadašnjim koalicijskim partnerima službeno uvođenje obilježavanja spomendana na žrtave komunizma, no ova ideja u strukturama vlasti postane i ostane aktualna samo krajem kolovoza.
Moj zahtjev je temeljen na uvažavanju rezolucije Europskog parlamenta iz 2009. i Deklaracije Hrvatskog sabora iz 2006. godine o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog sustava u Hrvatskoj, a držeći se preporuke EU Parlamenta kako svaka zemlja treba prilagoditi način obilježavanja svojoj povijesti i tradiciji.
Parlamentarna skupština Vijeća Europe odlučno osuđuje teška kršenja ljudskih prava koja su počinili totalitarni komunistički režimi te izražava suosjećanje, razumijevanje i priznanje za žrtve tih zločina, no Hrvatska se u toj osudi zadržala za sada samo na demagoškoj razini.
Van pameti je da Skupština Vijeća Europe vjeruje da žrtve zločina totalitarnih komunističkih režima koje su još žive, ili njihove obitelji, zaslužuju sućut, razumijevanje i priznavanje njihovih patnji, dok većina hrvatskih građana koji su osjetili tešku ruku ovog represivnog sustava još uvijek nema zadovoljštinu čak niti na razini emocije, a da ni ne spominjemo konfiskaciju zemljišta s čime su dandanas suočeni potomci protjeranih i ubijenih Zrinjana.
Skupština Vijeća Europe pozvala je i sve komunističke i post-komunističke stranke u svojim državama članicama, koje to još nisu učinile, da ponovno ocijene povijest komunizma i svoju vlastitu prošlost, da se jasno distanciraju od zločina totalitarnih komunističkih režima te da ih potpuno jasno osude.
Zar nama participiranje u tijelima Europske unije i sudjelovanje unutar sustava velike europske obitelji služi samo kako bi smo što uspješnije participirali u njezinim fondovima i financijskim projektima? Zar ne možemo nešto naučiti od suvremene Europe, koja je davno raskrstila s avetima prošlosti kao što su fašizam, nacizam i komunizam?
Neosporna je činjenica da su tijekom i nakon 1945. godine napravljeni najstrašniji zločini u povijesti hrvatskog naroda. Nikako se jedan zločin ne može opravdati drugim zločinom. Za zločine partizana i komunista na čelu sa Titom nad hrvatskim narodom nema opravdanja, a žalosti činjenica kako za zločine u vrijeme komunističke vladavine od 1945. do 1990. do danas nitko nije odgovarao.
Želja da razumno i društveno korisno elaboriramo obilježavanje ovakva spomendana treba nas ujediniti ne samo kao političare i javne osobe s istim ili sličnim svjetonazorom, već i kao vizionare koji su dužni novim naraštajima hrvatskoga društva objasniti višegodišnju raspravu o životu u jednom totalitarnom sustavu kakav je u Hrvatskoj postojao.
Ova je činjenica često zlorabljena, često potpuno krivo interpretirana, ali je povijesna istina ta da je komunizam u Hrvatskoj bio totalitarni sustav tijekom kojega su mnogi nedužni građani bili represivno gonjeni, osuđivani na montiranim sudskim procesima i pogubljivani na temelju nedokazanih radnji protiv države i sistema.
Smjena političkih generacija je u tijeku, interes i znanje da se o ovom izuzetno važnom problemu za hrvatsko društvo progovori postoji, a društveni okvir konačno je spreman za ozbiljan dijalog.
Vratimo našim brojnim utamničenim i ubijenim sunarodnjacima, njihovim obiteljima i svim ostalim žrtvama komunističkog režima dignitet i odajmo im pijetet kakav zaslužuju, jer su svojom žrtvom djelomice utjecali i na to da danas živimo u samostanoj, slobodnoj i suvreneoj domovini. Danas moramo htjeti promijeniti tu stvarnost i Danom žrtava komunističkog režima omogućiti njihov spomendan, ma gdje god ima se kosti u lakoj hrvatskoj zemljici nalazile.
