Pupovac proziva zbog nedolaska u Srb, a kad je bio u vukovarskoj koloni sjećanja ?!

Izvor: Nacionalno/ Dražen Prša

Piše: Dražen Prša

Koliko god mi govorili o Miloradu Pupavcu predsjedniku Srpskog narodnog vijeća i predsjedniku SDSS-a, o njegovom političkom djelovanju kojim navodno želi produbiti i stvoriti kvalitetne demokratske odnose u hrvatskom društvu a time, navodno, zaštititi Srbe, prema kojima se Hrvatska ne odnosi sa dovoljno „osjećaja“, zaboravljamo što taj profinjeni političar u stvari radi, na svoj pomno razrađeni i proučeni način.

Pupovac je svojom perfidnošću uspio ono što nije uspjelo niti jednom političaru bez razlike iz koje političke opcije dolazi. Zasjeo je u krilo predsjednika Vlade Andreja Plenkovića, te ga potajno „u četiri oka ucijenio“ i dobio ono što je očekivao, ako ne i više.

Podsjetimo da je samo tijekom 2017. godine Pupovčevo Srpsko narodno vijeće od Savjeta za manjine dobio 3,7 milijuna kuna državnog novca, a da apsurd bude još veći, od tog novca 3,2 milijuna kuna namijenjeno je Pupovčevim Novostima, koje su nebrojeno puta huškačkim tekstovima narušile dostojanstvo i ugled Hrvatske.

Nemoguće je zamisliti, a ipak je istina da su Srpske Novosti dobile 3,2 milijuna kn dok ostali mediji koji se moraju boriti na tržištu, nemaju čak ni pravo aplicirati na brojne natječaje pri državnoj blagajni.

Nevjerovatno, no to u stvari potvrđuje koliko je Pupovac uvaženi političar i koliko vrti oko sebe sve te hrvatske političke face koje glume domoljublje, nacionalne osjećaje i kunu se u Domovinski rat i njegove žrtve.

Te Pupovčeve Novosti koje šire u Hrvatskom društvu eksplicitne primjere izražavanja netolerancije prema većinskom hrvatskom stanovništvu sa svojim naslovnica kao ”Lijepa naša lijepo gori” ili ”Lijepa naša haubico” tek je jedan od primjera kome i za što naša država izdvaja 3,7 milijuna kn.

Ako ostavimo po strani Pupavca i njegove Novosti, u oči bode činjenica da taj čovjek u javnosti bahato, svjestan svoje važnosti, jer kao koalicijski partner vodeće stranke HDZ-a, drži za pravo da može, smije i itekako umije kazati ono što našim „šminker političarima“ nikada ne bi palo na pamet.
Pupavac se sada otvoreno, i s pravom, jer mu je to Plenković dozvolio, u svojoj potaji nada i nečemu većem, možda i zamisli da zasjedne na politički tron Hrvatske.

Uzima si za pravo da kritizira predsjednicu Kolindu Grabar Kitrović pa i premijera Plenkovića za nedolazak u Srb, a uz to kroz svoje izjave je, govoreći o predsjedničinom odlasku u Jasenovac u društvu izraelskog predsjednika, hrvatskoj javnosti, između redova kazao da je dvolična:

„Posjeti Jasenovcu imaju smisla ako su rezultat osjećaja dubokog pijeteta i potrebe da se bude tamo. Ako to radimo samo zbog gostiju i vanjskog svijeta, onda to nema smisla. Kada trebamo pokazati svijetu da poštujemo žrtve u Jasenovcu, mi to pokažemo. Kada oni odu, mi nastavimo po starom”, dio je litanije Milorada Pupovca.

I dok on očekuje da državni vrh skrušeno i u suzama dolazi na obilježavanje antifašističkih obljetnica, za koje se itekako zna da ih je većina povijesno ruglo i da su u stvari prisjećanje na stradanja brojnih Hrvata, nitko nije našao za shodno da tog Pupavca uhvati za nos i upita zašto se nije do sada niti jednom pojavio u vukovarskoj koloni sjećanja.

Dok on za obljetnicu pada Vukovara govori „danas smo u Vukovaru, fizički ne, ali sviješću, sjećanjem i suosjećanjem jesmo, kao i drugi ljudi, kojima je na srcu stradanje tolikih ljudi“, od kud mu pravo da traži, proziva i omalovažava predsjednicu Grabar Kitarović i državni vrh za nedolazak na njegove krkanske obljetnice, sa kojih vrišti partizanština, vijore se jugo zastave, zaskakuje u ritmu Užičkog kola te pjevaju pjesme „Oj Kozaro“, „Druže Tito mi ti se kunemo“ koje bude osjećaje duhova prošlosti.

Taj Milorad Pupovac toliko je zaslijepljen svojom političkom važnošću u ovom našem hrvatskom društvu da nakon svega uzima si za pravo čak i komentirati doček Vatrenih koji su osobno pozvali Marka Perkovića Thompsona da im pjeva:

„Ti ljudi na valu onoga što nosimo od ratnih 90-ih, nisu sposobni razlučiti ono što istinski može okupiti sve. To sasvim sigurno nisu pjesme i poruke kakve čujemo u pjesmama Thompsona. Ali tim ljudima nitko to nije rekao. Domovinski rat da, ali ustašovanje ne. A znamo da je toga bilo, ali znamo i da je vrijeme odavno da toga više ne treba biti „ kazao je misleći na „Thompsonovo ustašovanje” koje bi moglo obilježiti Domovinski rat.

I dok mi godinama slušamo o ugroženosti Srba i dok ih Pupovac na sebi svojstven način nastoji zaštititi, Srbi u Hrvatskoj ipak nisu nasjeli na taj njegov „mućak“ , jer u stvari Pupovčevim djelima i njegovim postupcima „Srbi su ugroženi od Srba“.

Uvaženi političar Milorad Pupovac uživa blagodati Hrvatske, sa ne tako malom materijalno financijskom „naknadom“ za svoj rad, za zaštitu ugroženih Srba u Hrvatskoj, tako da daleko od očiju javnosti, on iznimno dobro živi u svojoj vili ispod Sljemena, dok veliki broj Srba u Hrvatskoj živi baš kao i većina Hrvata, kopajući po kontejnerima.

Zato i ne čudi što se većina Srba u Hrvatskoj s pravom pita što je to konkretno i veliko za njih napravio, taj Milorad Pupovac?