Piše: Prof. dr. sc. Gordana Rusak
Sve više ljudi oboljelih od malignih bolesti odbija konvencionalnu terapiju i okreće se alternativnim oblicima liječenja među kojima terapija biljkama zauzima vodeće mjesto. Koliko je takav pristup siguran s obzirom na ishod liječenja i koja su (ne)opravdana očekivanja od takvog oblika terapije?
Ovdje treba jasno razlikovati terapiju već oboljelih od prevencije pojave malignih bolesti. Američki nacionalni institut za rak na temelju velikog broja znanstvenih istraživanja podijelio je hranu biljnog podrijetla u tri kategorije: onu s visokim, umjerenim i slabim protutumorskim potencijalom kad se govori o prevenciji i smanjenju rizika pojave malignih bolesti.
No, to bi mogla biti tema nekog drugog članka, ovdje ću se zadržati na tome što oboljeli od zloćudnih tumora mogu očekivati od fitoterapije. Stanice u ljudskom organizmu se neprestano dijele, a ta je dioba podložna brojnim mehanizmima kontrole. Kada se neka stanica „otme“ tim mehanizmima kontrole počinje se nekontrolirano dijeliti i nastaje tumor.
Cilj suvremene terapije onkoloških bolesnika je uspješno „ciljanje“ i uništavanje tumorskih stanica, a da se istovremeno što manje šteti normalnim stanicama. U tom smjeru razvijaju se „pametni“ protutumorski lijekovi i svjedoci smo napretka u tom području. Činjenica je da postoje biljke koje u sebi sadrže spojeve koji djeluju kao citostatici što znači da koče diobu stanica.
Neki citostatici koji se danas koriste u liječenju leukemije prvotno su izolirani iz biljke, pa su isti takvi spojevi nakon toga proizvedeni u laboratoriju. Unatoč tome, potpuno odbijanje konvencionalne terapije malignih bolesti i njena zamjena alternativnim pristupom je rizična odluka jer se dosezi suvremene medicine u tom području ne mogu zanemariti. Pristup u kojemu je fitoterapija nadopuna konvencionalnoj terapiji malignih bolesti daleko je bolji pristup i može utjecati na bolje rezultate konvencionalne terapije.
Što kažu znanstveni rezultati o upotrebi biljaka u tretmanu malignih bolesti?
Činjenica da se u organizmu svakodnevno otme kontroli dijeljenja veliki broj stanica, ali da to ne rezultira pojavom tumora jer imunološki sustav te stanice na vrijeme ukloni, govori u prilog tome da je jačanje imunološkog sustava bitan aspekt i u prevenciji malignih bolesti, ali i u njihovom liječenju kao nadopuna konvencionalnoj terapiji. Pritom se u obzir trebaju uzeti samo one biljke za koje su klinička istraživanja potvrdila da imaju utjecaj na jačanje imunološkog sustava. Postoje klinička istraživanja koja potvrđuju da ekstrakti nekih biljaka mogu uspješno povećati broj leukocita i T limfocita čiji se broj smanjuje kao posljedica kemoterapije koji su bitni u imunološkoj obrani organizma, pa i u obrani od tumorskih stanica. Tvari iz pojedinih biljaka uspješne su i u tretmanu drugih negativnih učinaka kemoterapije kao što je na primjer mučnina.
Kako se u pozadini tumora kriju upalni procesi, zabilježeno je da biljke koje sadrže tvari sa snažnim protuupalnim učincima pridonose inhibiciji razvoja tumora. Postoje i kliničke studije koje potvrđuju dulji vijek preživljavanja pacijenata koji su nakon konvencionalne terapije tumora uzimali ekstrakte određenih biljaka kao dodatak prehrani. U ovom kontekstu zanimljive su i biljke koje nazivamo adaptogenima, a koje doprinose većoj otpornosti i boljoj reakciji organizma na stres uzrokovan nepovoljnim čimbenicima bili oni biološki, kemijski ili fizički što doprinosi boljoj kvaliteti života liječenih pacijenata.
Pri svemu ovome potrebno je voditi računa i o mogućim međusobnim interakcijama tvari iz biljaka s konvencionalnim lijekovima, odnosno konvencionalnom terapijom. Tako postoje podaci da bi 24-48 sati prije i nakon kemoterapije ili radioterapije trebalo u prehrani izbjegavati biljke i određene vitamine sa snažnim antioksidativnim djelovanjem jer su te tvari „hvatači“ onih molekula koje nastaju u tijeku terapije s ciljem uništavanja tumorskih stanica. S druge strane, rezultati znanstvenih istraživanja upućuju na to da određeni spojevi iz biljaka mogu imati i sinergistički učinak sa citostaticima pojačavajući njihovo djelovanje.
Ovo je vrlo kompleksno područje u kojemu bi se trebali voditi samo znanstveno utemeljenim spoznajama, a nikako podleći marketinškoj promociji pripravaka i/ili samoliječenju, kao niti savjetima osoba koje u tom području nemaju formalno obrazovanje.
