Navodno se kroz nekoliko godina se očekuju suvremene verzije ovog nekada jako popularnog modela za narodne mase.
Ekipa iz Renaulta je imala “nos” kada i kako se “uvaliti” na bivše istočno tržište automobila (danas smo navodno svi isti). Dacia jednako Renault je ljubav koja neslužbeno traje još iz vremena blokovskih podjela. Krajem dvadesetog stoljeća, njihova ljubav je i službeno ozakonjena te su u nepunih dvadeset godina na tržištu automobila polučili zavidan uspjeh po broju prodanih Dacia.
U Volkswagenu su prije nekih desetak godina, došli na ideju da kupe još nešto, neki brend iz bivšeg istočnog bloka na kojem bivši suradnici više ne drže šapu. U svojem traženju propalih firmi bivšeg istočnog bloka, detektirali su i locirali bivši ponos ruske autoindustrije, Moskvich (u daljnjem tekstu: Moskvič) pa su otkupili sva prava na brend Moskvič.
Ovaj brend je bio vrlo popularan desetljećima u istočnoj Europi, pa ga je Volkswagen planirao učiniti zanimljivim u zapadnom dijelu kontinenta. Dokaz da ekipa iz Volkswagena zna što radi jest projekt “Škoda” koji je uspio. Zašto ne bi i Moskvič?
Mladi čitatelji će postaviti logično pitanje, tko/što je Moskvič? Moskvič je utemeljen 1929. godine. Po nekim izvorima, surađivao je s Fordom, tako što je sklapao Fordove automobile, zatim su dizajnom kopirali Opelove modele, a 60-ih su kopirali BMW-ov 1500 motor. Zadnji “podvig” im je bio Aleko, vozilo nalik na Simcu Talbot ili Ladu Samaru, s prednjim pogonom, uzdužno postavljenim motorom i poluosovinama od gotovo metra dužine koje su prolazile kroz mulde. Aleko je jedan od zadnjih “uspješnica” koje su izašle iz proizvodnih pogona navedene tvrtke, ali nije niti približno zaslužan za legende koje se i danas usmenom predajom prepričavaju na ovim prostorima.
Moskvič iz 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća je bio veliki potrošač gotovo svega što je bilo tekuće i zapaljivo šibicom. Legenda govori da je isti bez problema “gutao” od regulara (90-92 oktana), supera (95 oktana), votke, rakije, alkohola i gotovo svega što je bilo “pri ruci”, a da je tekuće i zapaljivo.
Ružnog dizajna, debelog lima koji je u pravilu korodirao na dnevnoj bazi, bučan, neudoban, prazan ili opterećen gotovo nezaustavljiv, ukratko, traktor s kabinom ili mali tenk. Obožavan od narodnih masa socijalističkog poretka, pogotovo u ruralnim predjelima, u garažama zapadnjaka pohranjen na toplom, poput egzotičnih primjeraka prepariranog polarnog medvjeda ili planinske gorile. I ne, Nadan Vidošević ga nije posjedovao.
Populacija u ruralnim i gradskim predjelima bivšeg istočnog bloka je evoluirala pa je silom globalnih, ekonomskih prilika i neprilika nastanila visoko razvijena područja zapadne europe. Oni koji su ostali doma spajaju se na internet, čitaju karaktristike i komentare i znaju što žele kupiti i platiti. Svima navedenima je više-manje zajedničko da su kao djeca slušali “legende” o (automobilima) poluproizvodima bivših vremena, koji su imali dušu i koji su bili dobri, pouzdani, nezaustavljivi, romantični.
Nisu samo oni evoluirali. Evoluirali su i autohtoni stanovnici razvijene zapadne europe i skužili da im je povoljnije i komfornije kupiti automobil s dugogodišnjim jamstvom (bez sitnih slova u jamstvu) koji će služiti svrsi (prijevoz od točke A do točke B),nego višestruko skuplje plaćati znak na haubi poznatog brenda koji bezobrazno “žica” lovu za svaki dio dodatne opreme, dok kod ovih jeftinih svu tu “dodatnu opremu” dobiješ u osnovnom paketu.
Vjerojatno će se na tom tragu ekipa iz Volkswagena pokušati “ugurati” u tržište koje se sjeća (osobno ili usmenom predajom) Moskviča kao “narodnog” brenda koji će u budućnosti, oplemenjen njemačkom kvalitetom jamčiti kvalitetu i pouzdanost.
Marketinški stručnjaci smatraju da bi Volkswagen mogao lansirati proizvodnju Moskvič limuzine ekonomske klase, a kao jedna od mogućih platformi za proizvodnju se navodi Kalug u Rusiji.
Stručnjaci smatraju da je ideja njemačkih proizvođača automobila kreativna i da bi mogla biti vrlo uspješna s obzirom na to koliku pozornost općenito svijet poklanja Rusiji u cjelini, a posebno njenoj prijestolnici.
Inače, Moskvič 412 je bio toliko popularan izvan Rusije da su postojale posebne skupine koje su se bavile skupljanjem i zamjenom njegovih dijelova u Belgiji i Bugarskoj. A u 70 godina, Moskvič je osvojio tržište u čak 70 zemalja, uključujući Francusku, Nizozemsku i Veliku Britaniju, piše Vozim.hr
