Prije samo 12 mjeseci Andrej Plenković izabran je za predsjednika HDZ-a, a ubrzo nakon toga, poslije pobjede na parlamentarnim izborima postao je i predsjednik Vlade. No, danas kada se pogledaju izazovi s kojima se Hrvatska suočila tijekom tog kratkog razdoblja, doima se kao da je prošlo daleko više vremena. Hrvatski premijer za Glas Slavonije govori kako je doživio prvu četvrtinu svoga mandata, koliko je zadovoljan rezultatima Vlade i što očekuje u preostale tri godine.
Prošlo je godinu dana od kada ste postali predsjednik HDZ-a, nešto kraće predsjednik Vlade. Bila je to iznimno intenzivna godina, sručili su se na Vas problemi koji su se gomilali gotovo od osamostaljenja…. Agrokor, Petrokemija, Ina, Borovo, arbitraža sa Slovenijom, dug je niz problema kakve mnogi ne dozive u cijelom mandatu. Kako sada s odmakom gledati na tu burnu i dramatičnu godinu i sve promjene koje su se dogodile u HDZ-u i u Hrvatskoj?
– Nakon što sam izabran za predsjednika HDZ-a 17. srpnja prošle godine, HDZ je pokazao svoju snagu i kapacitet povratka, osobito u odnosu na sredinu lipnja prošle godine, kada smo imali negativan trend rejtinga. Uspješno smo vodili intenzivnu kampanju za parlamentarne izbore, pobijedili s boljim rezultatom nego na izborima 2015., formirali vlast, a u svibnju i na lokalnim izborima ostvarili uvjerljivu pobjedu. Dobili smo povjerenje birača za upravljanje s 13 županija, 62 grada i 204 općine, a prvi put otkada se izravno biraju gradonačelnici i u drugom gradu po veličini – Splitu. HDZ ima predsjednicu Republike, predsjednika Hrvatskog sabora i predsjednika Vlade, kao i 19 od 21 članova Vlade. Pred ljetnu pauzu držimo nešto više od 34 posto rejtinga. Sve to govori o iznimno čvrstoj poziciji HDZ-a kakvu nismo imali dugi niz godina. Možemo biti zadovoljni zbog profiliranja HDZ-a kao moderne europske stranke desnog centra čvrsto ukorijenjene u vrijednostima naše platforme i naše obitelji, Europske pučke stranke. Zbog toga mislim da sam uspio u namjeri da postupno mijenjamo HDZ i na taj način mijenjamo i Hrvatsku nabolje.
Koliko je HDZ danas drugačija stranka nego što je bila prije nego što ste ju preuzeli? Nesumnjivo je da je na pojavnoj razini sada čvrsto na desnom centru, no koliko su te promjene unutar stranke doista duboke? Naime, HDZ je i u vrijeme Ive Sanadera krenuo prema desnom centru, ali očigledno je da su tadašnje promjene, zapravo, bile vrlo plitke, da nisu zahvatile šire slojeve stranke i daje ona lako zastranila previše udesno dok ju je vodio Karamarko. Mislite li da ste uspjeli u ovoj godini dana HDZ promijeniti toliko da čvrsta pozicija desnog centra više ne može biti ugrožena?
– Mislim da smo u tom pogledu uspjeli mnogo toga učiniti. Kada pogledate retoriku političara na hrvatskoj sceni, moj je dojam da HDZ-ovi dužnosnici na nacionalnoj, županijskoj i lokalnoj razini imaju najumjereniju i najkorektniju retoriku. Kroz proteklu godinu nismo otvarali ni jednu temu kojom bismo potencirali populističke teze ili niske strasti. Uvjeren sam i da članstvo i biračko tijelo HDZ-a prepoznaje taj umjereni trend koji odražava mentalitet većinskog dijela hrvatskoga nacionalnog bića. Dakle, ljudi koji imaju vrijednosti vezane uz domovinu, uz crkvu, obitelj, za sve tradicionalne hrvatske vrijednosti. Kada to stavite u jedan širi europski kontekst, jednu novu kulturu dijaloga, politiku orijentiranu na poboljšanje životnog standarda, na gospodarske teme, onda mislim da dobivamo paket koji uživa potporu većinskog dijela hrvatskih birača neovisno o kojim je izborima riječ. To vidim kao veliko postignuće.
Koliko još imate namjeru mijenjati stranku u pogledu unutarstranačke demokracije? Naime, čini mi se da je upravo nedostatak unutarstranačke demokracije jedan od ključnih hrvatskih problema, i to kod svih stranaka. Većina odluka uvijek se donosi u krugu četvero, petero ili šest osoba, i to se ponavlja neovisno o tomu tko je na vlasti. Koliko će HDZ ići duboko s tim promjenama, i očekujete li slične procese i u drugim hrvatskim strankama?
– Procesi demokratizacije u političkim strankama rezultiraju učinkovitijom hrvatskom demokracijom u cjelini i sazrijevanjem svih političkih aktera. Što se tiče HDZ-a, u razdoblju moje prve godine mandata jednostavno nije bilo ni vremena, ni potrebe ponovno ići u unutarstranačke izbore nakon održanih izbora u proljeće 2016. Ujedno, mislim da ne bi bilo dobro ni da se stekne dojam da se stranke i političari kontinuirano bave sami sobom. Drugo, HDZ je velika stranka koja počiva na načelu supsidijarnosti. Vodimo intenzivan dijalog s našim županijskim organizacijama, Središnjim odborom, Nacionalnim vijećem. Uveli smo praksu da se svakog prvog ponedjeljka u mjesecu održava sastanak Predsjedništva zajedno s Nacionalnim vijećem, dakle, okupljaju se praktički svi čelnici županijskih organizacija. Na taj način ta su dva tijela do u detalje informirana o svim bitnim političkim zbivanjima u zemlji, o tome što radi Vlada, što radi Hrvatski sabor i što radimo kao stranka. To se pokazalo jako korisnim. Prošle godine imali smo značajne izmjene statuta i smatram da trebamo ići dalje u procesu demokratizacije uključivanjem što više članova u aktivnosti stranke. Jer ako članovi nisu na nekoj dužnosti, s vremenom se osjete isključeni, ili se pasiviziraju. Stoga moramo naći mehanizme kako da, posebice mlade, nove članove, stručne ljude, zadržimo s visokim stupnjem angažmana. Osigurati da se svi oni koji mogu pridonijeti zajednici i društvu učinkovito angažiraju kroz rad stranke jedna je od najzahtjevnijih, ali i najvažnijih zadaća HDZ-a.
Vjerujete li da se može na takav način promijeniti odnos javnosti prema političkim strankama, prema politici i političarima općenito, prema državnoj upravi, prema ministrima. Vodimo ovaj razgovor u 19 sati, radili ste cijeli dan i čeka Vas još nekoliko sastanaka, ali Vaš rad i rad Vaših kolega iz Vlade i Sabora javnosti većinom doživljava negativno. Kako mislite da se može mijenjati percepcija građana prema politici i ljudima koji se bave ovim poslom?
– Izgradnja povjerenja građana u politiku, a i u vjerodostojnost HDZ-a kao stranke, bila je osnovna tema moje unutarstranačke kampanje. Povjerenje i vjerodostojnost preduvjeti su da ljudi doživljavaju stranke kao instrumente koji su u stanju artikulirati političku volju naroda u određene javne politike, ciljeve, mjere, nešto što je dobro za ovo društvo. Naravno da kod jednog dijela ljudi zbog određenih pogrešaka i negativnosti postoji nezadovoljstvo, indikator čega je i postotak sudjelovanja na izborima. Ako je izlaznost oko 50 posto to znači da se veliki broj naših ljudi apriori ne žele uključivati u javne poslove. Moramo se truditi da zajedničkim naporom i kroz otvoren dijalog s medijima, poštujući kritike i sugestije, mijenjamo percepciju politike, stranaka i institucija. Postoji trend favoriziranja isključivo negativnih vijesti i negativnih tema. Borba protiv toga ponekad je Sizifov posao, ali moramo u njoj ustrajati, jer nemamo drugoga rješenja.
Učinili ste jedan iznimno značajan korak kada ste se odlučili za koaliciju s HNS-om. Bio je to potres, raspad ukorijenjenih odnosa na političkoj sceni. Zašto ste, uopće imajući u vidu prethodna iskustva, išli u suradnju s Mostom znajući za njihovu nesposobnost funkcioniranja na razini ozbiljne politike i fokusiranost na lokalne izbore zbog kojih su bili spremni riskirati sve što se na kraju i dogodilo?
– Dobili smo 61 mandat, Most je dobio 13, a zastupnici nacionalnih manjina osam. Kada smo na Nacionalnom vijeću i Predsjedništvu HDZ-a dan nakon izbora razmotrili opcije, glavni razlog zašto smo išli s Mostom upravo je taj. Vodstvo HDZ-a u prilično velikom dijelu činili su, kao i danas, ljudi koji nisu imali izravne vodeće uloge u prethodnoj suradnji na razini Vlade. Tu polazim od sebe, od nekoliko najbližih suradnika ministara, u krajnjoj liniji i glavnog tajnika, i političkog tajnika, dakle, ljudi koji nisu bili involvirani u raskid prethodne suradnje. U razgovore smo ušli s ciljem da ostvarimo dugoročnu stabilnost političkog sustava i pronađemo točke našeg i njihovog programa koje se mogu pretočiti u program Vlade i u tom procesu, moram reći, bili smo korektni, uviđavni i uspješni. Ono što se dogodilo kasnije elementarno je pitanje političke lojalnosti partnera u vlasti. Imali smo situaciju u kojoj je naš partner podržao inicijativu opozicije koja ruši jednoga ministra. I tu nisam imao nikakve dvojbe, jasno sam prethodno dao do znanja čelniku Mosta Boži Petrovu da je naša suradnja gotova ako će Mostovi ministri rušiti svoga kolegu. I to se dogodilo. Drugi element koji mi se čini važan jest taj da se u politici Mosta osjećao refleks koji ima vidljiv antisistemski karakter. Dakle, oni su i nastali kao svojevrsna reakcija na dugogodišnje prakse na lokalnim razinama, i to se vidjelo na nacionalnoj razini u nekim populističkim i demagoškim potezima čiji je vrhunac bio na toj sjednici Vlade. Što se tiče HNS-a, moja je logika bila da je nakon svega prilično realno s ovakvim profilom HDZ-a pronaći partnere u okviru stranaka u aktualnom sazivu Hrvatskog sabora. S više stranaka vodili smo razgovore, donekle otežane s obzirom na to da smo bili u lokalnim izborima. Iznimno cijenim velik iskorak HNS-a, odnosno ovog većinskog dijela koji je napravio gestu da uđe u suradnju s HDZ-om. Suradnja pučana i liberala postoji diljem Europe i na europskoj razini, i ne vidim ništa neobično. Dokument koji smo usuglasili uzima u obzir naše različitosti, ali isto tako daje nam mogućnost suradnje za dobrobit hrvatskih građana. Predizborna Narodna koalicija više nije postojala nakon što je poražena na izborima, a u Saboru su formirani odvojeni klubovi, tako da sve te stranke imaju pravo donositi svoje političke odluke i nova partnerstva. Ta nova politička paradigma u kojoj centar može, ovisno o rezultatima i programima, ići lijevo ili desno, da nije predefinirano kako je vezan uz SDP bio je jedini izlaz iz niza prijevremenih izbora i slabih vlada sa sve snažnijim utjecajem antisistemskih opcija.
Vjerujete li da je sada ta nova podjela, razmicanje lijevih i desnih populista, ali krajnje desnice i ljevice u nastajanju, ušla u fazu koja jamči dulju stabilnost?
– Jedna od mojih glavnih ambicija jest jačati politički mainstream, jer mislim da je to dobro za demokraciju, da je dobro za funkcioniranje institucija. Čini mi se da ljudi jednostavno s vremenom jasno prepoznaju tko su stranke koje imaju znanja, ljude, politike i kapacitete upravljanja i razlikuju ih od onih koje u svom habitusu ipak imaju više protestnog karaktera, pa pomalo i rušilačkoga. Uostalom, i nasilni prosvjedi u Hamburgu dolaze iz nekih političkih ideologija i političkih premisa koje ljude upućuje na to da na takav način iskazuju svoju volju. U Hrvatskoj smo daleko od toga, ali dobro je da se definira tko je tko na sceni. U takvom kontekstu vjerodostojan HDZ, kao najveća stranka, bez ikakvih dvojbi ima tu posebnu odgovornost na svim razinama vlasti. Moramo biti pažljiviji od svih ostalih u svemu što radimo. Cilj jačanja mainstreama koristan je za zemlju. Prije nego je dogovorena suradnja HDZ-a i HNS-a tadašnji mije predsjednik HNS-a Vrdoljak u jednom razgovoru kazao da promatra moguću suradnju ove dvije stranke kroz dogovor Kohla i Genschera 1982., nakon kojega je njihova koalicija ostala na vlasti 16 godina.
Vjerujete li da savez HDZ-a i HNS-a ima slične potencijale, i vidite li u budućnosti HNS kao predizbornog partnera?
– Sada smo u razdoblju u kojem sljedeće dvije godine ne bi trebalo biti novih izbora, što je jako dobro za Vladu, i daje nam dovoljan rok da pokrenemo strukturne reforme iz programa Vlade i Nacionalnog programa reformi. Mi nismo u ovom trenutku razgovarali o predizbornim koalicijama i savezima, ali mislim da ako budemo učinkoviti, dobri u ovom što radimo, to će se vidjeti i ojačati i jednu i drugu stranku.
Za stabilnost političke scene važan je i jak SDP kao drugi pol, protuteža HDZ-u, čini li Vam se, imajući vidu recentne događaje i trendove koji vuku SDP prema dolje i izostanak snaga koje bi ga zamijenile, da bi se ravnoteža mogla urušiti?
– Moja je zadaća prije svega brinuti o rejtingu i snazi HDZ-a. Mislim da to za sada ide vrlo dobro. Što se tiče SDP-a, njihov predsjednik Bernardić na dužnosti je malo više od pola godine i treba još određeno vrijeme da konsolidira sve procese u stranci. Na lokalnoj razini nisu ostvarili rezultate koji su na razini onoga što bi po snazi druga politička stranka u zemlji vjerojatno željela. Moram reći da smo svi zajedno u jednoj fazi promjene generacija u hrvatskoj politici. Lideri SDP-a i Mosta deset su godina mlađi od mene, iako mene ljudi percipiraju kao da sam novi. Događa se velika transformacija, rapidno se mijenjaju akteri i sigurno im treba određeno vrijeme da se pozicioniraju, pa onda formiraju politike i ostvaruju rezultate.
Vratimo se ključnim izazovima koji stoje pred Vladom, ponajprije Agrokoru. Potpredsjednica Dalić za Novu TV prije neki dan izjavila je kako je uvjerena da je najgore iza Agrokora, da je postignuta određena stabilnost, da kreće postupak restrukturiranja i da on neće izazvati kobne posljedice po ostatak hrvatske ekonomije. Dijelite li njen optimizam?
– Približavamo se proteku prvih 100 dana od aktiviranja Zakona o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku, i moram reći da smo uspjeli u tom izrazito zahtjevnom zadatku. Sada se čini kao da je sad ovo sve normalno, međutim, malo je toga bilo normalno u trenucima kada smo postali svjesni da su problemi u koncernu Agrokor mnogo veći i mnogo dublji nego stoje to godinama izgledalo prema van. Ostvarili smo dva temeljna cilja. Prvi je da smo uspjeli vratiti povjerenje. Zato što kompanija s bivšim vlasnikom više nije uživala povjerenje kreditora i partnera, sve je doIazilo na naplatu. Tog trenutka Vlada je napravila taj iskorak i krenula u izvanrednu upravu i omogućila ne samo dobivanje, i to u dva navrata, svježe likvidnosti, nego i novu vrstu dijaloga između dobavljača, vjerovnika, same kompanije, dijaloga koji je izvanredni povjerenik imao u zemljama u okruženju. Drugo, uz odabir međunarodnih savjetnika za poslovno i financijsko restrukturiranje došli smo u poziciju da se prvo snimi stanje u cijeloj tvrtki, zatim uspiju dogovoriti novi krediti prema povoljnijim uvjetima koji su omogućili otplatu velikoga dijela starih obveza, i ono stoje najvažnije novac i vrijeme za restrukturiranje sljedećih godinu dana. Dakle, tu smo praktički bez izgubljenih radnih mjesta, bez potresa za financijsku stabilnost zemlje, došli u poziciju da upravljamo procesom. Kriza ne upravlja nama, nego mi njome, što je, prema mome mišljenju, najvažnije u ovome trenutku. Pravosuđe će reći svoje o tome kako je do svega došlo.
Što Vlada misli poduzeti da se slučaj Todorić više nikada ne ponovi?
– Na sastanku s Hrvatskom udrugom poslodavaca, još u travnju, rekao sam da ovaj slučaj mora imati transformativni učinak za metodologiju poslovanja u Hrvatskoj. Dakle, stvorio se jedan akter na tržištu u odnosu s kojim su svi bili manje ili više u nekoj vrsti podređenog položaja, ili čak pune ovisnosti u ekonomskom smislu. I to nije dobro. Moramo osnažiti sve regulatorne mehanizme, dakle, tu posebno govorim o mjeničnom poslovanju, nadzoru faktoring društva, tu treba jačati i kontrole HNB-a, HANFA-e i svih regulatora koji postoje, kao i same države. Vodimo računa također i o pitanjima kvalitete revizije, ali i potrebi jačanja kvalitete korporativnog upravljanja i odnosima odgovornosti unutar same kompanije.
Drugi ključni veliki problem jest arbitražna odluka razgraničenja sa Slovenijom. Koliko je daleko Hrvatska spremna ići u stavu da ne priznaje odluku arbitraže i da inzistira na tome da se pristupi bilateralnim dogovorima sa Slovenijom?
– Nekoliko je poruka koje su važne za Hrvatsku, ali i za slovensku javnost i druge međunarodne partnere, države i organizacije. Sama međunarodna arbitraža bila je teško kompromitirana i siguran sam da bi bilo koja druga država da je bila na našem mjestu jednako postupila. Za Hrvatsku odluka nema nikakav pravni učinak, mi želimo razgovor, i tu sam vrlo jasan. Otvaranje bilateralnog dijaloga da se granični problem riješi za nas je izrazito važno, i na tome ćemo ustrajati. Način kako ćemo doći do toga sada ovisi o spremnosti slovenske strane. To je čvrsta pozicija koju imamo, koju sam ovoga tjedna izložio i predsjedniku vlade Slovenije Miri Ceraru te nećemo podleći pritiscima bilo koga.
Pritisaka svakako ima. Većina zemalja Unije, uključujući i Europsku komisiju, stala je na stranu Slovenije, unatoč svim pokazateljima da se radi o procesu koji je bio duboko kontaminiran…
– Relativni su ti pritisci. Prvo, mogu stvarno reći da to nije tema od kapitalnog značaja za članice Europske unije, niti funkcioniranje EU-a. Moje je mišljenje da se Komisija kao posrednik u dolasku arbitražnog sporazuma također identificirala s njegovom realizacijom. Dakle, oni zanemaruju ovaj korumpirani dio, a više bi htjeli da se problem riješi pa da je to dobar signal za druge zemlje jugoistoka Europe, u krajnjoj liniji i kao poruka poštivanja arbitraža i međunarodnih sudišta generalno. Međutim, nisu to pritisci koji mogu na Hrvatsku utjecati na način da bi promijenili naš stav jer on je čvrst i jasan. Mnoge zemlje EU-a godinama, desetljećima, imaju komisije koje rješavaju granična pitanja sustavno, temeljito, polako i tiho.
A koliko je u skladu s realnošću očekivanje da u 2017. konačno zaključimo da je Drugi svjetski rat gotov. Možemo li se osloboditi partizana i ustaša koji su, šo je naprosto nevjerojatno, dio svakodnevnih rasprava i zauzimaju medijsku pozornost kao da smo u 40-im ili 50-im godinama prošloga stoljeća?
– Radije bih više govorio o projektu Slavonija, izlasku iz procedure prekomjernog proračunskog manjka, padu nezaposlenosti, rastu zaposlenosti, stabilnim kreditnim rejtingom i pozitivnim makroekonomskim pokazateljima. Dakle, gospodarstvo, demografija, poljoprivreda, zdravstvo, uprava, pravosuđe, ozračje za investicije – to su teme koje će Vlada forsirati u sljedeće tri godine. Mislim da je to najvažnije i da ljudi to od nas očekuju. No, istodobno sam svjestan osjetljivosti tema koje ste spomenuli, a to je racionalni smireni odnos suočavanja s prošlošću. Mi smo 90-ih godina bili žrtva velikosrpske agresije i Miloševićevog režima, i u tim trenucima prvi predsjednik HDZ-a i Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman jako je dobro prepoznao daje to trenutak za jedinstvo domovinske i iseljene Hrvatske, neovisno o tome tko kakvom ideološkom ili političkom spektru pripada. Međutim, povijesno-ideološke teme otvorile su se proteklih nekoliko godina i dovele su do velike polarizacije hrvatskog društva, kroz medije i političke rasprave i te antagonizirajuče atmosfere. Mislim da će formiranje Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima pridonijeti da dođemo, ako ne do konsenzusa, onda bar do zajedničkog nazivnika koji bi bio svima prihvatljiv. I kada je riječ o razdoblju od 1941. do 1945., ali i o razdoblju od 1945. do 1990. Zato vjerujem da se do toga može doći mirnim radom politologa, povjesničara i pravnika, ljudi iz ključnih hrvatskih institucija, predvođenih predsjednikom HAZU-a akademikom Kusićem. Suočavanje s prošlošću nedemokratskih režima posao je koji hrvatsko društvo još nije dovršilo.
Hoće li onda reforma obrazovanja biti oslobođena svjetonazorskih ratova? Vjerujete li da ste s novom ministricom pronašli formulu kako obje strane, od kojih je do sada jedna uvijek bila podzastupljena i stoga je sve antagonizirala, staviti u funkciju djece koja nasušno trebaju sustav obrazovanja koji će im davati jednaku priliku za uspjeh kakve imaju njihovi vršnjaci iz drugih EU zemalja?
– Reforma obrazovanja tema je koja je dobila, čvrsto sam uvjeren, preveliki publicitet prema sličnoj logici razdvajanja umjesto spajanja. Ljudi prosvjeduju, a kada bismo sad išli procjenjivati koliko je ljudi stvarno čitalo te dokumente, postotci bi bili dosta tanki. Također, ne vidim razloga da ne bismo pronašli, posebice u ovoj vladi pučana i liberala, dovoljno zrelosti da okupimo sve aktere i da se konsenzualno usvoje i akcijski planovi te drugi dokumenti za reformu. U krajnjoj liniji i kurikulum koji bi omogućio da nam mladi ljudi i nove generacije odlaze iz obrazovnog ciklusa samosvjesni o tome što znači biti Hrvat, što znači imati svoju domovinu, svoj jezik, svoju kulturu, tradiciju i vrijednosti, a da istodobno izlaze i s općom kulturom, znanjem i, što je najvažnije, vještinama analize i sinteze kritičkog promišljanja, te da kada iziđu na tržište rada budu i traženi. Jer demografski brojevi ne idu nam u prilog, konkurencija na europskom i globalnom tržištu je snažna. U takvom tržištu rada obrazovni sustav mora biti ta magična formula povezivanja obrazovanja i gospodarstva uz asistenciju državnih institucija kojom se onda kreira uspjeh. To je zadaća koju ima ministrica Divjak, predsjednica Posebnog stručnog povjerenstva rektorica Vičan, uz političku potporu HDZ-a i HNS-a, kao i, nadam se, svih drugih aktera. Na nama je da nađemo rješenje i mislim da ćemo to uspjeti u našem mandatu.
Projekt Slavonija?
– Kroz projekt Slavonija pokušavamo objediniti sve napore državne, županijske i lokalne razine, kao i privatnog sektora i europskih fondova, usmjerene na poboljšanje gospodarske i društvene situacije na području Slavonije, Baranje i Srijema. To se posebice odnosi na povećanje zaposlenosti i ravnomjerniji razvoj dijela Hrvatske koji zaslužuje posebnu pozornost, prije svega zbog posljedica agresije. Početkom srpnja, na 2. sjednici Savjeta za Slavoniju, Baranju i Srijem, u Požegi su rezimirana postignuća u provedbi projekta, razmotrene dvije specifične teme – poljoprivreda i ruralni razvoj te zapošljavanje, a predstavljeni su i najvažniji strateški razvojni projekti Slavonije. Projektom se osigurava 2,5 milijardi eura iz europskih fondova isključivo za projekte pet slavonskih županija. Zbog svega toga uvjeren sam da ćemo na kraju mandata biti zadovoljni, jer smo postigli opipljive rezultate za revitalizaciju istoka Hrvatske.
razgovarao Bojan Divjak
