Duhovni susret hrvatskih branitelja u svetištu Majke Božje Remetske: „ Nek svijetli vaša svijetlost pred ljudima“

U Svetištu Majke Božje u Remetama, na prvu nedjelju Došašća održan je tradicionalni duhovni susret hrvatskih branitelja. Upaljena je prva adventska svijeća, a potom svečana Sveta Misa koju je predvodio o. Stjepan Vidak, upravitelj svetišta.

Bila je to prigoda da se prilikom druženja hrvatskih branitelja evociraju sjećanja na dane obrane Domovine ali i iskažu osjećanja i mišljenja na trenutačna politička kretanja u državi i izvan nje.

Predsjednik Gradske četvrti Maksimir Stanko Gačić tom je prigodom kazao da ga raduje da je ovo četvrta godina, što je prešlo u tradiciju susreta u Župi Majke Božje Remetske, zahvaljujući Vladi Čuturi koji je to organizirao prije četiri godine a i mi smo kao gradska četvrt u protekle tri godine aktivno sudjelovali u pripremi ali i u samom dolasku naših branitelja, ne samo sa područja grada Zagreba nego iz cijele Hrvatske. Očekujem da će mo se u još većem broju naći i sljedeće godine.

Nekadašnji pomoćnik zapovjednika 175. Brigade i početni inicijator sada već tradicionalnih duhovnih susreta hrvatskih branitelja u Župi Remete Vlado Čutura osvrnuo se na aktualna zbivanja oko smrti generala Praljka i sramotne presude Haškog suda kazavši da je jedna činjenica za zapovjedne odgovornosti nije bilo, jer kao učesik tih zbivanja, uz generala Skendera i stožernog brigadira Franju Primorca osobno sam pisao određene zapovjedi, tako da mi nitko ne može reći da sam ja bio agresor na Bosnu i Hercegovinu, jer primjera radi, moj brat je bio u HVO-u i on je izvlačio iz Bijelog Polja Muslimane koji su bili pod srpskom agresijom, spašavao ih.

Što se tiče presude gen. Praljku to je jedna sramota nad sramotama, jer sam osobno poznavao pokojnog gen. Praljka, ne da nije kršćanski sam sebi oduzeti život ali na jedan častan način je pokazao međunarodnoj zajednici i Haagu i svima onima koji su promišljali na jedan drugačiji način da mogu staviti nekoga bezočno na stup srama, tko nema nikakve odgovornosti za takve stvari, postavljam si i ja pitanje kao vjernik kako bi se i ja ponašao u takvom trenutku presude.

Kad je riječ o izjavi Bakira Izetbegovića to su obične floskule, jer je činjenica da su za njih 91 i 92 godine za njih preko Hrvatske stizalo oružje, osobno sam pomagao muslimanskim izbjeglicama. No kad se kasnije vratim na jednu točku koju ljudi preskaču, kad je srpska vojska i tadašnja JNA ušla u Stolac, pripadnici muslimanske, kasnije bošnjačke nacionalnosti bacali su cvijeće na tenkove a oni su produžili dalje i sravnili su selo Ravno koje je bilo naseljeno isključivo Hrvatima.

Tako da ja uvijek kažem onima koji nas optužuju da smo bili agresori na BiH komu je ravno poslije Ravnog ostat će mu u glavi uvijek ravno jer nikada ništa neće shvatiti jer je to samo obično laprdanje.
Hrvatska mora napraviti lustraciju, u ustavu imamo članak koji se odnosi na veleizdaju, no na žalost nije zaživio u stvarnosti tako da se sada moraju sve službe uključiti i mora se saznati tko je to dilao dokumente, no moram ipak reći da je bivši predsjednik Vlade Milanović zaustavio dilanje dokumenata prema Sarajevu a oni koji se danas busaju u prsa i nazivaju hrvatskim braniteljima može ih biti sram jer da imaju imalo moralne odgovornosti pobjegli bi glavom bez obzira.

Kad je riječ o ovom našem braniteljskom druženju, to je četvrto po redu, okupili su se branitelji iz cijele Hrvatske, iz Lipika, Velike Gorice, Pakraca, Gline, kazao je Vlado Čutura.

Predsjednik Udruge veterana i dragovoljaca Podružnice Grada Zagreba i jedan od organizatora ove duhovne obnove hrvatskih branitelja Ivica Matošević istaknuo je da kad je u pitanju presuda haškim osuđenicima, zakazale su sve hrvatske vlade, ministarstvo vanjskih poslova, a kad je u pitanju izjava Izetbegovića ona je neprimjerena jer treba vratiti svijest unazad, samo na obuku njihovih vojnika BiH, o njihovim izbjeglicama.

Kad je riječ o zakonu o pravima hrvatskim braniteljima, Matošević drži da treba biti realan u donošenju tog zakona jer treba shvatiti u kojoj je poziciji današnja Hrvatska.

Tekst i foto: Božidar Bebek