Ako razmišljate baviti se svjetlopisom, 33-godišnja fotografkinja Maja Kraljik zasigurno vam može biti za primjer. Ova iznimno susretljiva i ljubazna Slavonka, koja živi i radi u Umagu, u svijet fotografije ušla je sasvim skromno, a završila je na stranicama svjetski priznatog National Geographica. U vrlo kratkom vremenu uspjela je od potpunog anonimca nametnuti se u sami vrh hrvatske fotografije.
Njezina najveća fotografska ljubav je ‘lov na munje’, adrenalinski hobi samo za najhrabrije, no mi smo je za ovu priliku ‘ulovili’ na ipak nešto manje ekstremniji način.
Majo, kako i kada je počela tvoja ljubav prema fotografiji?
Oduvijek volim fotografiju. Kao mlađa sam imala stare kompakte pa do pojave mobitela sa kamerom, što sam isto koristila, ali nikad naravno ozbiljnije. No, klikala sam sve što mi se učinilo zanimljivo. Krajem 2015. igrom slučaja sam nabavila svoj prvi DSLR aparat koji nije bio neko čudo tehnike, no meni dovoljan da krenem u taj svijet i počnem učiti malo ozbiljnije sve oko fotografije.
Znamo da pored svega posebno voliš meteofotografiju. Što te najviše privlači u tome, te postoji li određeni strah u trenucima kada u neposrednoj blizini opali munja?
Vrijeme i vremenske (ne)prilike su me također oduvijek privlačile. Pogotovo trenuci koji se ne pojavljuju svaki dan. Učenjem fotografije sam počela koristiti priliku da bilježim ono što me najviše privlači u meteorologiji i tako sam krenula i sa meteofotografijom.
Lagala bih kad bih rekla da ne postoji neki sitni strah kada munja dođe previše blizu. Sve ovisi o situaciji. No, adrenalin je veći pa se to brzo zanemari. Više volim olujne oblake nego munje. Cumulonimbus koji se formira u takozvani ‘shelf cloud’. Ako se uz njega nađe i pojava poput munje, pijavice, duge… nema dražeg ‘ulova’.
Tvoji hvalevrijedni radovi su prava umjetnost, a iza sebe imaš i dosta priznanja?
Hvala. Pa imam nekih uspjeha, da, u zadnjih godinu dana. Postoje određene svjetske foto stranice koje su objavile neke moje radove, dok na nekima još uvijek čekam rezultate određenih foto natječaja na razne teme. Meni osobno je najdraži rad koji je objavio National Geographic u ‘Daily Dozen-u’.
Na stranici ViewBug sam za jednu fotku dobila tri priznanja, kada sam ušla kao prvi finalist na zadanu temu u pravilu ‘Trećina’, a gdje je prva nagrada osvajanje Nikona D3300. I ranije su pojedini mediji pisali o mojim fotografskim uspjesima.
Želimo ti puno uspjeha na tim i budućim natječajima. Možemo li u skoroj budućnosti očekivati samostalnu izložbu tvojih fotografija?
Rano mi je još o tome govoriti, ali bude jednog dana sigurno.
Podijeli s našim čitateljima neku anegdotu, zanimljivu situaciju koja ti se dogodila na terenu?
Pa bilo ih je puno, od dolaska na teren bez baterije ili bez memorijske kartice u aparatu, a vani je situacija za poželjeti, do padova gdje nema veze koliko ćeš ti stradati, nego čuvaš opremu da ne strada, koja je dosta skupa. Bilo je tu iskrenutih gležnjeva, ogrebotina zbog padova itd, ali to proživljava konstantno svaki fotograf na terenu u prirodi i to se, recimo, podrazumijeva.
Koje je tvoje mišljenje o snažnom rastu popularnosti fotografije. Je li on potaknut digitalizacijom fotoaparata ili je, pak, riječ o nečem drugom?
Po meni je popularnost fotografije porasla prvenstveno zbog napretka u tehnologiji, mobitela sa kamerom, a s kojom se danas daju napraviti uredne fotografije, no mobitel i dalje ne može zamijeniti fotoaparat. I danas puno ljudi misli da je zbog tehnološkog napretka lako napraviti dobru fotku, a to nije istina.
Prvenstveno se mora imati oko za kadriranje i kompoziciju, a tek onda slijedi ostalo. Većina misli da, ako kupi skupi DSLR, da je to sve i da će aparat sam napraviti dobru fotku. Onda bi svi mogli biti fotografi. Dobra fotka se može napraviti i sa najlošijim aparatom, mobitelom – ako onaj tko stoji iza njega ima ono nešto.
NAPOMENA: Fotografije u članku strogo su zaštićene Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima, a ostale radove Maje Kraljik možete pogledati na sljedećim linovima:
Za portal Nacionalno.hr Vedran Morin / sugovornik Maja Kraljik
