Piše: prof. dr. sc. Zdravko Tomac
Jesmo li mi narod kratkog pamćenja? Zaboravljamo li one koji su nam pomogli kada nam nitko nije pomagao, kada su svi bili protiv nas?
Imamo li pravo podržavati da Španjolci terorom ukinu Kataloncima pravo da budu svoji na svome?
Podsjećam starije, koji su to doživjeli, a mlade informiram, koji to nisu doživjeli, da smo mi Hrvati 70- tih godina doživjeli nešto slično, što danas doživljavaju Katalonci. Konkretno, studentski štrajk je zaustavljen policijskom represijom i silom. I sam sam bio svjedok kada je policija naoružana do zuba rastjerivala studente i građane tukući ih u bijegu.
Podsjećam i na 90- te kada su pravo hrvatskog naroda na vlastitu državu velikosrpska politika i crveni fašizam pokušali najgrubljom silom, ubijanjem, rušenjem gradova i stvaranjem logora, dakle najgorim terorom, zaustaviti.
Zašto se sjećam tih teških dana? Zato što su Katalonci bili jedini narod u Zapadnoj Europi koji je odmah podržao hrvatsku samostalnost.
Moje prvo putovanje kao potpredsjednika Vlade demokratskog jedinstva, koju nazivaju popularno Ratna Vlada, bilo je u Barcelonu odnosno Kataloniju. Pozvao me predsjednik Katalonije Jordi Puyol koji je četiri puta zaredom izabran za predsjednika Katalonije. Pozvao me je da mi osobno uruči Deklaraciju katalonskog Parlamenta o bezrezervnoj podršci Katalonije samostalnosti Hrvatske. Ta Odluka bila je suprotna politici Španjolske koja nikad nije stala iskreno uz hrvatsku samostalnost. Prošlo je mnogo vremena od tada, mi Hrvati izborili smo se za suverenu hrvatsku državu a Katalonci i dalje se bezuspješno bore za pravo da budu svoji na svome. Ovih dana doživljavaju strašan teror. Španjolska specijalna policija, što se vidjelo na bezbrojnim snimkama, batinama i najgrubljim terorom ozlijedivši stotine ljudi pokušalo je spriječiti da Katalonci glasuju za neovisnost. Da bude gore danas ministar vanjskih poslova Španjolske tvrdi kako su slike terora montirane i krivotvorine. To me također podsjeća na 90- te godine kada su agresori tvrdili kako smo sami raketirali Banske Dvore. Nažalost, vidim da i hrvatski mediji i hrvatske udruge za ljudska prava pa i hrvatska politika čvrsto podržava Vladu u Madridu i njen teror. Zaboravili smo kako nam je bilo strašno kada su nama sprječavali borbu za samostalnost, kako smo se čudili kako demokrati svijeta ne reagiraju. Zato su nam Katalonci bili najdraži jer oni su prvi javno rekli u svom Parlamentu da nitko nema pravo sprječavati Hrvatsku da proglasi svoju samostalnost.
Možemo ovih dana slušati brojne izjave najodgovornijih političara Europske unije i pojedinih država kako presuđuju cijelim narodima, kako kažu da neće dozvoliti usitnjavanje država u Europi. To je suprotno Deklaraciji Ujedinjenih naroda o ravnopravnosti naroda. To je suprotno Deklaraciji o ljudskim pravima jer pravo na nacionalnu ravnopravnost je jedno od temeljnih ljudskih prava. Podsjećam da je proces stvaranja novih država vrlo brz i nezaustavljiv i da će se stvaranje novih država nastaviti jer istovremeno s procesom globalizacije ide i proces decentralizacije i separacije. Također, podsjećam da su nakon II. Svjetskog rata nastale nove države i u Europi i da proces nije završen i da nikakvi eurobirokrati nemaju pravo silom zaustavljati ostvarivanje ravnopravnosti europskih naroda, koji s jedne strane žele svoju samostalnost koja nije u suprotnosti s integracijom. Tek slobodni narodi mogu stvoriti pravu demokratsku Europsku uniju i pravo Baska, Katalonaca i Škota neće se moći silom zaustavljati.
Potrebno je pronaći novi model europske unije koja će biti istinska zajednica ravnopravnih naroda, od velikih do malih, u kojoj neće biti povlaštenih i važnih i manje važnih i potčinjenih. Zbog toga mislim da se u Kataloniji, kao i u Škotskoj i drugdje, lomi budućnost Europske unije a šire govoreći i Europe. Europska unija kao birokratska tvorevina u kojoj postoje moćni i važni narodi i države i mali i nemoćni i neravnopravni narodi i države nema budućnosti.
Španjolska je velika europska država ali ona mora unutar sebe biti federalizirana, svi narodi moraju biti ravnopravni. Zato je opasno da u ime jedinstva Europske unije velike države podržavaju da se održi jedinstvo Španjolske terorom i ukidanjem katalonske autonomije. Znači Katalonija je danas krizno žarište na kojem se odlučuje ne samo o budućnosti Španjolske nego i Europske unije, pa i budućnosti demokracije u Europi. Samo složene države koje su unutar sebe demokratske mogu tvoriti neku širu demokratsku zajednicu poput Europske unije. Ovaj problem je vezan i za budućnost hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini. I u Bosni i Hercegovini Hrvati su neravnopravni. Ukinuta su njihova ustavna prava sve do zastrašujuće činjenice da Hrvatima u Bosni i Hercegovini kao navodno ravnopravnom narodu njihove najviše predstavnike mogu izabrati Bošnjaci.
S tim problemom povezano je i pitanje Kosova i otpori jednog broja država da se Albancima ospori pravo na vlastitu državu. Nije slučajno da Španjolska nije priznala Kosovo kao još jedan broj država članica Europske unije. Dakle, i u sukobu Srba i Albanaca, i Bošnjaka i Hrvata ima puno nedemokratskih pokušaja i prakse da se Albancima i Hrvatima ospori pravo na punu ravnopravnost.
Da zaključim, sramotno je ponašanje političara Europske unije, a osobito španjolskih političara koji ne osuđuju grubi teror nad katalonskim narodom. Žalosno je kada europski političari kao glavni argument da ospore pravo jednog naroda na vlastitu državu navode lažni argument da nije dobro usitnjavanje država. Povijest pokazuje, pogotovo moderna u 20. i 21. stoljeću, nakon rušenja kolonijalizma, da i mali narodi imaju pravo na vlastitu državu. Međutim, istovremeno povijest dokazuje da je nužna integracija država ali da ta integracija poput Europske unije nema budućnost ako nije demokratska, ako to nije udruživanje ravnopravnih država i naroda.
Mi Hrvati teško smo izborili u ratu svoju državu. Zato nemamo pravo na zaborav, nemamo pravo ne podržati one narode koji su nas podržali a kojima se danas najgrubljom silom osporava to pravo.
Zato sam ovom članku dao naslov Visca Catalunya! jer to sam rekao, kada sam dobivao Deklaraciju o nezavisnosti Hrvatske, predsjedniku Puyolu i katalonskim političarima uz burne ovacije. Bio bih nemoralan, jer znam koliko nam je to značilo, kada se ne bih usudio to i danas reći usprkos činjenice da europska politika podržava da se silom i ukidanjem prava izbriše katalonska autonomija i da se uvede teror nad Kataloncima sličan onom koji je bio za vrijeme diktature Franca.
