Grad Petrinja, cijela Banovina i područje posebne državne skrbi nisu spremni na nova porezna opterećivanja građana u svrhu punjenja državne blagajne niti kasa gradova i općina.
“Tu očekujemo još veću podršku od vlade Republike Hrvatske”, riječi su saborskog zastupnika i gradonačelnika grada Petrinje, čovjeka koji bez dlake na jeziku borbu za svoj grad i ljude drži neprocijenjivim bogastvom?
Postavili ste dobro pitanje. “Je li ovim zakonom Petrinja, Banovina i područje posebne državne skrbi – je li to zaboravljeni dio Hrvatske?”
Gradonačelniče, danas ste prisustvovali saborskoj sjednici i imali ste izlaganje. Na koju temu?
“Ono što mogu reći da s ovim zakonom koji je vezan uz samu fiskalnu priču tj. za onaj dio financiranja lokalne samouprave da sam imao i repliku u kojoj sam dao do znanja da Sisačko-moslavačka županija trajno zaostaje u razvoju, a s druge strane sam naglasio izlaganje saborske zastupnice Anke Mrak Taritaš koja je rekla da je Zagreb jedan veliki otok – međutim kako je Zagreb jedan veliki otok, sinula mi je ideja da je to i naša Banovina koja je između četiri rijeke. Tu možemo spomenuti riječicu Glinu, možemo spomenuti rijeku Kupu, Savu i Unu.
To je jedan otok na kojem su nestali mnogi sadržaji, na tim se prostorima odvijao strašan rat i ljudi su tu platili ogromnu cijenu. S druge strane možemo vidjeti da mnogi otoci imaju po 3-4 dvorane, a mi na tom prostoru imamo 70,000 ljudi i u 22 godine nismo dobili niti jednu sportsku dvoranu. Što bi značilo? Budućnost naše djece nije sigurna i u tom dijelu ne možemo biti zadovoljni.”
Vi ste politički “oštri”?
“Gledajte, ima još puno toga, tu su i neke stvari koje su vezane uz centraliziranu državu – države ima svuda, a nema je tamo gdje se je stvorila. S druge strane imamo problem gdje smo prije tri godine jednom uredbom Vlade ostali bez naknade od oko 3 milijuna kuna godišnje, a to su velika sredstva. Budući da je Ustavni sud poništio tu odluku, čekamo na povrat tih sredstava.
Znamo da se na našem prostoru vodi i Topusko i Glina i Majur i Kukuruzari i Sunja i Dubica i Petrinja, a nema nijednog kružnog toka. Nikad se nije napravilo neke kvalitetnije prometne infrastrukture. Dolazi do puno odrona. Dovoze nam nuklearni otpad – evo, točno to su one stvari o kojima mi moramo razgovarati.
Ono što je ključno u cijeloj priči je da smo postali kolonija, u onom smislu gdje smo eksploatirani. Mi od jednog kubika drveta dobivamo samo 5%. Kada bi nam ostalo 30-40% po kubiku mi bi bili puno bogatiji. S druge strane imamo problem kvota. Kvote po kubiku koje bi trebala dobiti naša poduzeća da se razvijamo u svojim općinama i gradovima.
Nama nije prihvatljivo da jedan fond koji je puno snažniji, puno jači – kao recimo fond koji ima Vukovar – da dobiva sredstva zato što već je grad takav kakav je. Međutim, Vukovar je već izgrađeni i obnovljeni grad. On nema nijedne fasade koja kritično treba obnovu. Ali kada uđete u Petrinju, kada uđete u Glinu, mi bi trebali dobiti određena sredstva za te gradove, za ta područja u kojim žive predstavnici malih gradova i malih općina koje su na neki način ovisna o višoj vlasti. Ovisna jer nemaju komunalni servis niti infrastrukturu, stvaraju se problemi održavanja groblja, odvoza smeća, održavanja javne rasvjete i tako dalje.”
I vaša je zadnja?
“Znači, mi tu želimo pokazati kako bi se trebala voditi briga upravo o tim područjima i ono što moram priznati da nismo vidjeli koji su stvarni efekti ovog zakona i što on donosi jedinicama lokalne samouprave, a to je veoma važna stvar.
Znači dolazim iz Petrinje i dolazim do Zagreba i slušam sve ostale kolege i načelnike i gradonačelnike i saborske zastupnike i onda vidim da smo mi zaboravljena Hrvatska. Ne bih volio da ostanemo zaboravljena Hrvatska nego da budemo upravo onaj dobar primjer kako bi trebala izgledati dobra lokalna samouprava sa bogatim prirodnim resursima i sa svijetlom budućnosti”, kazao je saborski zastupnik Darinko Dumbović.
