S oduševljenjem su u HDZ-u dočekali rezultate anketa kojima se mjerio rejting njihove stranke za protekli mjesec. Nije ni čudno što su u vladajućim redovima rezultatom Crobarometra i H-rejtinga zadovoljni, kada i po jednom i po drugom ispitivanju popularnost njihove stranke raste, bez obzira na svu silu afera zbog kojih se stranka premijera Andreja Plenkovića nerijetko nalazi u središtu pozornosti. Osim toga, rast rejtinga premijeru Andreju Plenkoviću posebno je važan zbog toga što se nalazi usred kampanje za treći uzastopni mandat.
Usred kampanje rejting Plenkovićeve stranke od ankete do ankete varira između 25,6 i 29,9 posto, pri čemu im SDP gleda u leđa s 12 posto potpore, treća je opcija s potporom od oko devet posto Možemo, a slijede s 8,9 posto podrške Most te s oko 7,5 posto Domovinski pokret. Sve u svemu, ove brojke ukazuju na to da će i u idućem sazivu Sabora navedene stranke imati status parlamentarnih. Hoće li mimo njih neke od opcija koje u anketama ne prelaze prag ipak dogurati do parlamenta, teško je predvidjeti, no ono što je sigurno jest da za svoju političku budućnost ne moraju strahovati manjinske opcije predvođene SDSS-om jer je manjincima zajamčeno osam zastupničkih mandata, za razliku od dijaspore koja ima pravo birati tri zastupnika u Sabor, piše Dnevno.hr
Pobjeda na papiru
Kada već govorimo o mandatima, treba reći kako iz ovih rezultata anketa preračunatih u mandate proizlazi da bi vladajući HDZ na idućim parlamentarnim izborima mogao dogurati do 53 mandata, računica kaže kako će SDP-u na parlamentarnim izborima pripasti od 30 do 32 mandata, dok bi Možemo mogao osvojiti 23 mandata. Oni koji iz mjeseca u mjesec provode analize svodeći rejting na potencijalni broj mandata kažu kako bi Most na parlamentarnim izborima mogao osvojiti 17 mandata, a Pokretu bi pripalo 15.
No, dakako, sve to valja uzeti s rezervom jer kampanja zapravo tek počinje, a Pokret će na desnici zasigurno biti svojevrsno iznenađenje te će među desnim biračkim tijelom učvrstiti svoju poziciju.
Ne brinu se previše u stranci Ivana Penave za ono što im izbori nose, ali se zato u Plenkovićevim redovima brinu zbog onoga što im donosi period nakon izbora jer je kristalno jasno da HDZ samostalno ne može osvojiti vlast ni uz potporu manjinaca.
Jasno je to i šefu SDSS-a Miloradu Pupovcu, ali i mostovcima, koji već neko vrijeme otvoreno koketiraju sa SDP-om i Možemo, što i nije neka nepoznanica. Mostov “novi” zastupnik Nino Raspudić ionako je više puta zazivao vladu bez ideološkog predznaka koja bi srušila premijera Plenkovića, iz čega proizlazi da bi se Most nakon parlamentarnih izbora mogao pridružiti strankama ljevice s ciljem rušenja HDZ-ove vlade, a u tom podvigu trebao bi im pomoći i Pupovac, odnosno manjine, jer će Most, Možemo i SDP bez njih teško formirati vlastitu i stabilnu vladajuću većinu.
To i jest jedan od scenarija od kojih u vladajućoj stranci i u Plenkovićevim redovima strahuju pa kažu da nije nemoguće da im Pupovac u suradnji s mostovcima okrene leđa jer je šefu SDSS-a u politici bitno opstati i zadržati vladajuću poziciju koja sa sobom nosi brojne privilegije.
Relativni pobjednik
U nezavidnom se položaju nalazi Plenković iako njegovi puleni po društvenim mrežama slave rast rejtinga, no to što rejting raste, ne rješava staru HDZ-ovu boljku koja se odnosi na koalicijski potencijal.
Ankete otkrivaju da će HDZ s izbora izaći kao relativni pobjednik, ali to ne znači da će Zoran Milanović dati premijeru Plenkoviću ulogu mandatara. To predsjednik ni po zakonu nije dužan učiniti, a dobro je poznato da je Milanović spreman ispod stola pomoći ne samo svojem SDP-u nego i svojim prijateljima iz Mosta, što je također još jedan od HDZ-ovih strahova. Prema postojećim analizama, HDZ bi uz podršku osam zastupnika nacionalnih manjina te uz sva tri mandata osvojena u dijaspori – što također valja uzeti s ozbiljnom rezervom – dogurao do 64 mandata, istodobno SDP i Možemo zajedno imaju 55 mandata, a s Mostom i manjincima mogli bi formirati Vladu s 80 zastupnika, što je izgledan rasplet poslijeizbornih zbivanja koji bi ozbiljno uzdrmao Plenkovićevu političku karijeru ne samo ovdje u Hrvatskoj nego i u Bruxellesu.
Zbog toga su u HDZ-u posebno oprezni, to više što previše prostora za manevar nemaju, sve i da im se Domovinski pokret pristane pridružiti u koaliciji, pitanje je na koji će način Plenkovićeva stranka tu suradnju realizirati kada je Penava već sada jasno dao do znanja da ne postoji opcija u kojoj bi njegova stranka mogla koalirati s manjincima i naći se u Vladi s Pupovčevim SDSS-om.
Premda Plenković još nade polaže u žetončiće koji će mu donijeti većinu, realistima oko njega nije posve jasno koji bi to žetončići bili, ali im je zato jasno da na Pupovca ne mogu računati kao na lojalnog partnera, a još jasnije kako se Most ni u jednom trenutku nije ogradio od moguće suradnje s Pupovcem, kao što je to ovih dana nedvosmisleno učinio Ivan Penava.
Nada u žetončićima
“SDSS je nasljednik Srpske demokratske stranke (SDS), bivše nacionalističke separatističke političke stranke hrvatskih Srba koja je 1990-ih djelovala u hrvatskom podzemlju pružajući, između ostalog, oružanu pomoć četnicima prilikom agresije na Hrvatsku. Isto vrijedi i za stranku Možemo, koja služi kao franšizna ispostava Sorosevih nevladinih organizacija, koju financiraju vanjski centri moći kako bi se provodile politike koje nisu nastale u Hrvatskoj te samim time nisu ‘stranka ustavnog luka’ i nikada neće moći biti naši koalicijski partneri! Koalirat ćemo jedino sa ‘strankama ustavnog luka’ koje će zajedno s DP-om zaustaviti demografski slom, zaustaviti inflaciju, raditi na zaštiti nacionalnih interesa, na razvoju gospodarstva i samodostatnosti u proizvodnji hrane, inzistirati na priznanju agresije nad Hrvatskom, na isplati ratne odštete Republici Hrvatskoj i svim logorašima, ali nećemo koalirati niti tvoriti Vladu koja će biti korumpirana ili braniti korupciju u državi, živjeti od nje ili kojoj demografska propast Hrvatske neće predstavljati problem i temu za budućnost! Domovinskom pokretu uvijek je na prvome mjestu Hrvatska”, izjavio je nedavno Penava referirajući se na Pupovca koji nije odbacio mogućnost suradnje s Pokretom nakon idućih parlamentarnih izbora.
Nije ni HDZ-ovcima promaknula ova jasna Penavina poruka, štoviše, ona ih je ozbiljno zabrinula pa se po stranačkim ograncima uvelike progovara o mobilizaciji njihova biračkog tijela i buđenju stranačkih organizacija te ozbiljnijem angažmanu na terenu. No baš u tim ograncima i na terenu i jesu najaktivniji članovi koji Plenkoviću posebno zamjeraju suradnju s Pupovčevom strankom i potpuno odmicanje HDZ-a od desnice, što bi mu se na parlamentarnim izborima moglo obiti o glavu.
Upućeni tvrde da Plenković i sada među svojim suradnicima vodi rasprave o budućim koalicijskim partnerima te mu je jedan od primarnih ciljeva pokušati izbjeći suradnju sa strankama s desnog centra, ali kako zasad stvari stoje, taj će cilj teško postići, on je taj koji je strankama desnice ostavio širok prostor za djelovanje definirajući svoj HDZ kao stranku političkog centra.
Gomilanje afera
Sada kada su na političkoj sceni stasale opcije poput Mosta koje se ne libe odbaciti ideologiju kako bi došle na vlast, Plenković se našao u nezavidnom položaju jer mu je prostor za djelovanje skučen. Unatoč tomu, samouvjereno s političke pozornice poručuje Peđi Grbinu kako je on premijerski kandidat u ostavci, vrijeđajući u isti mah i Most i Sandru Benčić. Ta ekipa ne ostaje mu dužna pa Plenkovića nazivaju mecenom korupcije, lijepeći mu i razne druge neugodne etikete. Može se očekivati da će Most i tijekom kampanje inzistirati na otvaranju HDZ-ovih afera s posebnim naglaskom na one iz energetskog sektora. Oporba je za napade spremna, oni dosad nisu naštetili HDZ-ovu rejtingu, ali je Plenković u borbi za opstanak na vlasti, braneći svoje ministre i bliske suradnike od afera, propustio od HDZ-a stvoriti stranku sa širokom mrežom partnera. Plenković je taj koji je politiku sveo na jednog čovjeka – samoga sebe, no on sam za formiranje Vlade ipak neće biti dovoljan, a oni u koje je polagao nade i davao im povjerenje gradeći kvalitetan odnos unutar koalicije već bi mu na idućim izborima mogli okrenuti leđa samo kako bi zadržali fotelju. Nevjerojatno je kako netko s Plenkovićevim političkim iskustvom i s toliko kriza koje je iza sebe ostavio nije uspio shvatiti da Pupovca ne zanima ništa drugo doli njegova pozicija.
