Sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu, svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj način. Čuvena je to rečenica iz Tolstojeva klasika Ana Karenjina u kojoj se mogu prepoznati mnogi od nas, no malo tko zna mračnu tajnu koju skriva Slobodan Milošević, jedan od najzaslužnijih zločinaca za krvavu agresiju Srbije na Hrvatsku, kojeg ni rođena kći nije posjećivala dok je čmrljio u haaškom zatvoru. Priča o njegovoj obitelji doista je sumorna pa čak i jezivo neobična, a prema javno dostupnim informacijama, čak četvero članova njegove obitelji podiglo je ruku na samoga sebe i zauvijek zaspalo.
Krenimo redom. Slobodan je rođen 1941. godine u Požarevcu kao drugi sin Svetozara Miloševića i Stanislave Milošević, rođene Koljenšić, oboje crnogorskog podrijetla. Ona je bila učiteljica, a po selu se pričalo da joj po ljepoti nije bilo ravne u cijeloj Crnoj Gori. Otac mu je pak završio Teološki fakultet u Beogradu, a unatoč tome što je bio duboko religiozan čovjek, nije otišao u svećenike, nego je u školi predavao ruski i srpski jezik.
Iako bi čovjek rekao da im ništa neće nedostajati, dočekala ih je zla kob. Njihov brak nije bio idiličan, a ubrzo nakon Slobodanova rođenja, malo nakon kraja Drugog svjetskog rata, otac Svetozar je napustio svoju suprugu i vratio se na rodnu grudu, u selo Uvač u Crnoj Gori. No, ni tamo nije uspio pronaći svoj mir. Godine 1962., nesretni je Svetozar odlučio prekinuti svoj život, uzevši pištolj u ruke, navodno jer je jedan njegov učenik, kojem je dao slabu ocjenu, počinio samoubojstvo.
Vlastitom ocu Slobodan nije došao na posljednji ispraćaj. Bio je u tom trenutku na školskoj ekskurziji u Rusiji i, prema navodima novinara Nebojše Dragoslavca koji je bio s njim, nakon tužne vijesti bio je poprilično dobro raspoložen, kao da se ništa nije dogodilo.
“Isplatilo se biti cool u danima kada ti se ubio otac. Kasnije su Miloševiću nudili da ode do Lijeve Rijeke gdje mu je očev grob, uz napomenu da je dobro prihvaćen u tom kraju, i u cijeloj Crnoj Gori. Nudili su mu helikopter, terensko vozilo, sve, ali on je odbio, nije ga to zanimalo. Mislim da Slobodan nikada nije bio na očevu grobu”, navodi Nedeljnik, citirajući Dragoslavčevo svjedočenje.
‘Sve su to bili površni odnosi’
Slobodanov cimer i kolega u omladinskom domu na Bohinju Špiro Galović rekao je da između oca Svetozara i sina nije ni postojala emotivna bliskost.
“To je, možda, odgovor na neke Miloševićeve poteze u politici i životu. Mislim da nikada s nikim nije bio blizak niti je imao neka dublja prijateljstva. Sve su to bili površni odnosi, osim s Mirom”, tvrdi on.
Majka Stanislava sama je učiteljskom plaćom podizala Slobodana i starijeg mu brata Borislava, u kući nedaleko od mjesnog muzeja i glazbene škole u Požarevcu, sve dok joj sinovi nisu otišli na studij u Beograd. Oboje su je posjećivali s vremena na vrijeme Sloba češće, Bora rjeđe, sve dok si i ona nije presudila. Godine 1974. se objesila.
Majka Stanislava sama je učiteljskom plaćom podizala Slobodana i starijeg mu brata Borislava, u kući nedaleko od mjesnog muzeja i glazbene škole u Požarevcu, sve dok joj sinovi nisu otišli na studij u Beograd. Oboje su je posjećivali s vremena na vrijeme Sloba češće, Bora rjeđe, sve dok si i ona nije presudila. Godine 1974. se objesila.
“Majka Stanislava bila je jako komunistički orijentirana, jer je njen brat bio general. On je završio na Golom otoku. I ona se nakon toga objesila”, svojedobno je izjavila sad već preminula profesorica međunarodnog prava iz Beograda Smilja Avramov.
No, crni niz tu ne staje. Od Slobodanove rodbine još je dvoje članova počinilo suicid. Njegov ujak, general Milisav Koljensić, ubio se samo dan nakon samoubistva oca. I Svetozarova sestra Darinka, Slobodanova tetka, završila je tragično – nađena je mrtva u kadi nakon što joj je muž poginuo, a djeca pomrla.
Slobodan i Borislav, inače uspješni diplomat, o ovome nisu previše javno govorili, niti su kao braća bili bliski. Zanimljivo je i da se Slobodan, iako su mu otac i majka bili Crnogorci, uvijek deklarirao kao Srbin, dok se Bora izjašnjavao kao Crnogorac. A tako su i sahranjeni – Slobodan u Požarevcu, a brat mu u Crnoj Gori, u selu Uvač kraj oca Svetozara, piše Kurir.
