Kada se objektivno sagleda pozicija oporbe u Hrvatskoj i kada se rezimiraju sve ankete u posljednjih nekoliko mjeseci, nije teško zaključiti da HDZ, stranka na čijem je čelu premijer Andrej Plenković, na domaćoj političkoj sceni nema konkurenciju, barem ne onu ozbiljnu koja bi za Plenkovićev opstanak predstavljala konkretnu ugrozu.
Paradoks je to koji ukazuje na to da je demokracija u Hrvatskoj na klimavim nogama, ali i paradoks iz kojeg nije teško zaključiti da u političkom životu Lijepe Naše više ne postoji ni onaj klasični duopol koji se svodio na to da se na čelu države izmjenjuju dvije vodeće, odnosno najveće stranke, HDZ i SDP, koji predvođen Peđom Grbinom prolazi kroz svoje najteže, ako ne i sudbonosne dane. Jasno je svakom prosječnom političkom promatraču da se Grbin na idućim lokalnim izborima neće boriti samo za dolazak na vlast nego i za puko političko preživljavanje koje uvelike ovisi o cijeloj karavani koalicijskih partnera s kojima kreće na jednog čovjeka – Andreja Plenkovića, jer bi i HDZ malo toga bio da Plenković na svojim plećima ne nosi i cijelu stranku i cijelu Vladu.
Kako i kada je do toga fenomena došlo, teško je reći, no umjesto da male stranke pomrse račune HDZ-u, pomrsile su ga SDP-ovcima koji se sada s njima nastoje spojiti kako bi preživjeli, piše Dnevno.hr
Bez samokritike
Racionalni SDP-ovci reći će kako je za njih sve krenulo nizbrdo sa smrću Ivice Račana, nakon čega je kormilo njihove stranke preuzeo aktualni predsjednik Republike Zoran Milanović, koji je u to vrijeme bio u cvijetu mladosti. I tada je Milanović djelovao drčno i ambiciozno i s njegovim karakterom mnogi su se istaknuti SDP-ovci teško nosili. Malo-pomalo marginalizirao je SDP-ove perjanice, svađao se iza kulisa s kime je stigao te u stranci za sobom ostavio kaos na svim razinama, od one financijske do kadrovske. Takvu devastiranu stranku zatim preuzima nesretni i pomalo nespretni Davor Bernardić, kojega pak s vladajuće pozicije u Partiji ruši Milanovićeva momčad nezadovoljna stranačkim rezultatima i rejtingom. Ta ista Milanovićeva momčad uz asistenciju europarlamentarke Biljane Borzan na čelo SDP-a dovodi Grbina, koji do dana današnjeg nije izašao iz Milanovićeve sjene niti se uspio nametnuti kao vođa oporbe, jer ruku na srce, bez obzira na sve oporbene inicijative, njihov rad u sabornici građani nisu prepoznali, a ponajmanje su u svemu tome prepoznali SDP-ova velog Jožu koji je puno obećavao, a malo toga dao.
Bez imalo samokritike, Grbin je i nedavno ponovio svoje planove o preuzimanju premijerske fotelje te otkrio kako će uskoro predstaviti SDP-ov program za parlamentarne izbore, najavljujući kao prvu točku iz toga programa besplatne vrtiće za svu djecu u zemlji, iako nije znao precizirati otkud bi namaknuo novac za taj projekt. Iz takve traljavosti moglo bi se zaključiti da će premijer Plenković bez problema osvojiti treći mandat i realizirati cilj koji je zacrtao, no situacija ipak nije tako benigna za predsjednika Vlade kojemu probleme neće predstavljati oporba, ali zato hoće njegov najljući neprijatelj s Pantovčaka, predsjednik Zoran Milanović. S njim premijer odavno nije u tvrdoj kohabitaciji nego u ozbiljnom ratu koji je blokirao funkcioniranje države, imenovanje diplomata i popunjavanje cijelog niza drugih pozicija za koje je nužan njihov supotpis.
Rušenje Vlade
Davno je Milanović najavio da će HDZ-ovce blokirati na svakom koraku, no ova njegova blokada sada već prelazi u blokadu države, ali za to ovaj dvojac ne mari. Štoviše, čini se da je paralelno s Plenkovićem u kampanju za parlamentarne izbore krenuo i predsjednik Milanović, kojega nerijetko i razni analitičari opisuju kao jedinu stvarnu oporbu predsjedniku Vlade, što i nije posve netočno ako uzmete u obzir ankete prema kojima je Milanović najpopularniji političar u državi koji HDZ-ovu šefu život zagorčava na njegovu terenu – među braniteljskom populacijom, generalima i Hrvatima u Bosni i Hercegovini. Svojom retorikom, napadima i cijelim nizom izjava Milanović se prometnuo u neformalnog vođu naivne desnice, koja se izgubila u traganju za svojim vođom.
Tu će poziciju koristiti kako bi i tijekom kampanje za parlamentarne izbore minirao Plenkovića i njegovu stranku, no nije verbalni rat jedino čime predsjednik misli prekoračiti svoje ovlasti i sudjelovati u kampanji za izbore koji se već sada u HDZ-u nazivaju sudbonosnima za karijeru premijera Plenkovića.
Naime, kako tvrde upućeni, Milanovićeva uloga je ključna za formiranje vlasti na izborima, ali i za samo raspisivanje parlamentarnih izbora. Prije svega, on posve zakonito može donijeti odluku o tome da se parlamentarni izbori ne održe istoga dana kada i europski, kada i ako u HDZ-u to budu poželjeli. Treba spomenuti kako Milanović ima mogućnost da nakon raspuštanja Sabora u roku od dva mjeseca raspiše izbore, što znači da će on biti taj koji će određivati datum izbora, a to Plenkoviću ne ide u prilog premda on ima mogućnost u svakom trenutku odstupiti s dužnosti i praktički srušiti vlastitu vladu, što mu nije u interesu jer je Plenković ipak civiliziran, proeuropski orijentiran političar. Nije ni datum izbora jedino što zabrinjava vodstvo HDZ-a, oni kažu da sve upućuje na to da će se izbori održati tek u rujnu iduće godine, ali ono što ih zabrinjava jest što će biti nakon parlamentarnih izbora.
Osvetnički plan
Kako sada stvari stoje očito je da će Plenkovićeva stranka s parlamentarnih izbora izaći kao relativni pobjednik, ali relativna pobjeda za premijera nije jamstvo mira i stabilnosti jer se i u tom slučaju opet sve vraća na Milanovića, koji nije dužan prvom relativnom pobjedniku parlamentarnih izbora dati povjerenje za sastavljanje Vlade i to jest ono od čega u Plenkovićevim redovima najviše strahuju. Ako se, naime, SDP sa svojim koalicijskim partnerima uspije približiti Plenkovićevu HDZ-u, moguće je da će Milanović upravo Grbinu dati povjerenje za sastavljanje Vlade, a kada se nađe u toj poziciji, Grbin bi lako mogao skupiti koalicijske partnere, odnosno žetončiće.
Prvi bi mu pritrčali manjinci predvođeni Miloradom Pupovcem, smatraju u HDZ-u, u kojem zapravo ne znaju što im je činiti kako bi takve Milanovićeve manevre spriječili. Jedino što im preostaje jest da se maksimalno usredotoče na parlamentarne izbore i da pokušaju osvojiti maksimalan broj mandata, njih barem 60, jer u suprotnom Milanović bi ih mogao nadigrati, a tada bi u vodu mogli pasti svi Plenkovićevi politički planovi.
Ako ne osvoji parlamentarne izbore i ne formira iduću vladu, Plenković može zaboraviti na bilo koju poziciju u Bruxellesu te bi u tom slučaju bio tek saborski zastupnik, što bi za njega, njegov karakter i njegov ego bio i više nego bolan udarac. Osim toga, u tom scenariju HDZ-ovci bi se također digli na noge te bi se inzistiralo i na unutarstranačkim izborima na kojima bi Plenkovića srušili lako moguće i ovi koji ga danas tapšaju po ramenu. Plenković danas možda doista jest najmoćniji političar u državi, kada se sve to gleda s trenutne političke pozicije, no dugoročno gledano i njegova pozicija je na klimavim nogama, i to baš zbog Milanovića koji ga s Pantovčaka na jedan način drži u šaci i priprema osvetnički plan, međutim, u jednom dijelu HDZ-a ipak smatraju da i takav scenarij valja uzeti s rezervom.
Politički rejting
Prema jednom scenariju, Milanoviću bi i u drugom mandatu na premijerskoj poziciji mnogo više odgovarao Plenković nego Grbin, a s druge strane, i Plenkoviću bi, ako ostane u hrvatskoj politici, više odgovarao Milanović na Pantovčaku nego bilo tko iz HDZ-ovih redova jer oni baš na svojim sukobima grade svoj politički rejting.
Sve to imalo bi smisla da Milanoviću idući mandat nije posljednji na Pantovčaku, upitno je u kojem će smjeru nakon toga krenuti njegova karijera, ali je neupitno da je on bivši predsjednik SDP-a kojemu je i emotivno i politički stalo do te stranke, za čiji će se opstanak i preživljavanje vrlo vjerojatno boriti na idućim parlamentarnim izborima znajući da se njegov prijatelj Grbin ne može samostalno izboriti s premijerom Plenkovićem, koji se uz ove udarce iz oporbe mora nositi i s unutarstranačkim nemirima i trzavicama s takozvanog desnog krila svoje stranke koje ga nikada do kraja nije prihvatilo kao svojega predsjednika, piše Dnevno.hr.
