Mjeseca dana nas dijeli od druge godišnjice potresa koji je oštetio ili srušio oko 18.000 domova na Baniji. U Petrinji se gradi 128 stanova, mještani još žive u kontejnerskom naselju, samo šest kuća je obnovljeno. U mjestu Župić, pet minuta od Petrinje, naša reporterka Ema Bašić u jednoj takvoj obnovljenoj kući razgovarala je s njenom vlasnicom Đurđom Zuban.
“Izgledalo je gadno ove dvije godine”, priča Đurđa Zuban i dodaje: “Zimovala sam u Gorici kod sina, a ovdje sam živjela u blatu. Svi su uvijek doživljavali samo kontejnerska naselja, a nas koji smo bili u kontejnerima uz kuću, nitko nije pitao za nas niti obilazio, i tako dvije godine.”
Ona je unatoč svemu bila uporna i nakon dvije godine se uspjela izboriti za obnovu, i to, kako sama kaže, nakon što je povisila glas:
“Bila sam uporna, išla sam uglavnom preko Zagreba. S lokalnima je to teško riješiti, dobivala sam odgovor da se ništa ne zna. Na kraju sam povisila ton i to se počelo rješavati.”
Radnici su, kaže, bili nevjerojatno brzi: “Zahvalna sam Jedinstvu Krapina koje je radilo kuću jer, kad su krenuli, prvi dan su složili zidove i simbolično mi dali ključ. Za tri mjeseca je kuća bila gotoova. Međutim mjesec i pol čekam da se riješi infrastruktura. Još mi je ostala struja i telefon, ali i to ćemo riješiti.”
Dodaje da u kontejneru ne bi dugo izdržala: “Ne bih još dugo izdržala. Procurio je na kraju, jednu noć sam se probudila, a madrac mokar, poplun, sve… Puževi golaći plazili po zidu, više nije bilo za izdržati. Jako sam se mučila s kuhanjem, pranjem veša…”
Zuban ističe i da su sumještani bili skeptični kad se odlučila na montažnu kuću:
“Sumještani su bili skeptični kad sam pristala na montažnu kuću jer sam imala prekrasnu kuću. Svi su rekli da ne pristajem na to. No, apeliram na sve – kuća je gotova za tri mjeseca i jako kvalitetna. Za druge nisam sigurna koliko su kvalitetne. Imamo humanitarnu akciju koju organizira moja nećakinja 11. prosinca za mladu obitelj koja je ostala bez kuće i žive neprimjereno u jednoj sobi, a stan im je za rušenje, piše N1.
