Na hrvatskom tržištu pronađeno je sedam lažnih vina u kojima su voda i šećer, pokazala je analiza Poljoprivredne inspekcije Državnog inspektorata. Četiri lažna vina su s Kosova, dva iz Hrvatske i jedno iz BiH.
Sedam vina patvoreno je dodavanjem vode i šećera i njihovo porijeklo nije grožđe, pokazali su prošlotjedni rezultati analize iz laboratorija. Kako su iz Inspektorata odgovorili za RTL, obavljeno je uzorkovanje 84 vina, a od toga kod 14 službenih uzoraka vina provedene su analize stabilnih izotopa radi dokazivanja patvorenja.
Radi se od četiri vina podrijetlom iz Hrvatske, jednom podrijetlom iz EU (Italija) i devet podrijetlom iz trećih zemalja, od kojih je pet iz R. Kosova, tri iz R. S. Makedonije i jedno iz BiH.
“Od pet vina iz trećih zemlja, kod kojih je analiza službenog uzorka pokazala da se radi o patvorenim vinima, četiri vina su označena nazivom sorata vinove loze, i to dva su označena kao ‘Rajnski rizling’, jedno kao Graševina, jedno kao Vranac. Inspekcije su još u tijeku”, navodi se.
Iz Inspektorata za Index nisu željeli komentirati o kojim se vinima točno radi.
“S obzirom na odredbe čl. 57. Zakona o Državnom inspektoratu nismo u mogućnosti ustupiti Vam podatke o proizvođaču/uvozniku kontroliranih vina budući da su ti podaci, koji su utvrđeni odnosno nastali u vezi s inspekcijskim postupkom, inspekcijska tajna”, napominju.
Nazvali smo Tomislava Panenića, direktora Udruge Graševina Croatica, koja okuplja vinare Slavonije i Baranje. Radi se o bivšem ministru gospodarstva u vladi Tihomira Oreškovića.
“Danas je Graševina Croatica održala sjednicu Upravnog odbora, a jedna od točaka bila je i ona o ovom slučaju. Slušajte, mi konkretna saznanja nemamo, uputili smo dopis prema Inspektoratu, čekamo povratnu informaciju.
Jedino što imamo je izjava Inspektorata koja je bila u medijima. Od interesa je za vinarstvo da se objavi o kojim se vinima radi. Ovako se može sumnjati na sve i svakoga. Radi se o prevari. Radi se o nečemu što se ponavlja”, govori on.
Kaže da nije potpuno točno reći da se dodaju samo šećer i voda.
“Danas je Graševina Croatica održala sjednicu Upravnog odbora, a jedna od točaka bila je i ona o ovom slučaju. Slušajte, mi konkretna saznanja nemamo, uputili smo dopis prema Inspektoratu, čekamo povratnu informaciju.
Jedino što imamo je izjava Inspektorata koja je bila u medijima. Od interesa je za vinarstvo da se objavi o kojim se vinima radi. Ovako se može sumnjati na sve i svakoga. Radi se o prevari. Radi se o nečemu što se ponavlja”, govori on.
Kaže da nije potpuno točno reći da se dodaju samo šećer i voda.
“Dodaje se i alkohol i još toga, ne treba banalizirati da su samo šećer i voda. Što god da jest, to radi štetu potrošačima, ali i proizvođačima. I na Kosovu se komentira ovaj slučaj, ljudi govore da im je nastala šteta. Vijest je prošla kroz cijelu bivšu Jugoslaviju. Tema je neugodna”, dodao je.
“S Graševinom od 30 kuna nećete imati problema”
Što se tiče Graševine koja se spominje u izjavi Inspektorata, kazao je da se potrošači mogu pouzdati u vina hrvatskih potrošača.
“Ipak se zna koji su proizvođači prepoznatljivi. Oni koji kupuju najjeftinija vina, oni moraju voditi računa o tome što kupuju. Tu se odmah vidi dosta i po etiketi, podrijetlu… Ako kupite Graševinu od tridesetak kuna, nećete naići na lažno vino. Ali kad kupujete vina na razini cijene vode, onda može biti problema”, kazao je.
Napominje da su zakazale institucije.
“Uzmimo primjer Kosova. Ako je njihova destinacija Hrvatska, onda nešto ne štima. Ta vina su puštena u promet i zadovoljila su neki standard. Tu treba istražiti tko je kriv. Ono što znamo je da imamo institucije na Kosovu koje ne rade posao i institucije u Hrvatskoj koje ne rade posao”, zaključio je.
Popričali smo s Ivicom Kovačevićem, direktorom bračke vinarije Stina, koji je predsjednik Udruženja Vino Dalmacije pri Hrvatskoj gospodarskoj komori. Govori nam kako mu je nejasno da Inspektorat ne želi reći o kojim se vinima radi.
“To je smiješno. Stalno imamo vijesti o proizvodima koji se povlače iz prodaje, zašto bi vino bilo izuzetak? Ili oni možda nisu sigurni u rezultat? Ovo je problem na koji mi godinama upozoravamo. Mene ovo ne iznenađuje”, govori on.
“Evo primjer. Kako Pošip može biti 19,99 kn kad mu boca s opremom košta preko 10 kuna? Pa samo je čep tri kune. A može se naći još jeftinijih vina od tih 19,99 kn. Mene čudi da nisu pronašli više vina koja su patvorena. Mislim da su ih trebali i više uzorkovati”, dodaje.
Napominje kako je u Hrvatskoj sve manje grožđa za proizvodnju.
“Postoje regije gdje tog grožđa ima, poput Imotskog, ali nestaju sve više velike vinarije, manji proizvođači se nisu opremili, oni idu sa simboličnim količinama. Tako da smo ovisni o uvozu. Sve to skupa rezultira ovime.
Tako da imamo, rekao bih, bezobrazno niske cijene. Pa vi imate trgovine gdje se prodaje tehnika, ali u zadnje vrijeme i vino. Jedan od većih uvoznika je kompanija koja se bavi proizvodnjom mesa. Sve to je davno trebalo biti prekontrolirano”, kazao je.
“Čovjek je s pravom komentirao da sad neće kupovati nijednu Graševinu”
Ističe kako njega ovo osobno ne dira.
“Mi nikad nismo prodavali u toj kategoriji, ne mislim ni da su moji kupci prevareni, ali oni koji kupuju jeftinija vina mogu se osjećati prevarenima. Najviše bi sad trebali reagirati kolege iz Slavonije, prozvana je Graševina.
Pročitao sam na jednom portalu komentar, mislim da je to baš bio Index. Čovjek je s pravom napisao da neće sad kupovati nijednu Graševinu. Eto do čega je doveo stav Inspektorata, koji ne želi reći o kojem se točno proizvođaču radi”, napomenuo je.
Pitamo ga što se točno dodaje kako bi se vino krivotvorilo.
“Znam kako rade seljaci, ha, ovi očito rade malo bolje. Nisu to baš samo šećer i voda. Postoje u inozemstvu laboratoriji, to je teško i otkriti, potrebna su posebna uzorkovanja. Zato kupca nije teško prevariti.
Da se razumijemo, ovo se radi i vani. Nije Hrvatska iznimka, bilo je afera. Ali uvijek se išlo u javnost s imenima. Hoćemo tako u svemu štititi one koji nas varaju? Pala je očito sumnja na sve”, konstatirao je.
Zaključuje da je njegova osnovna poruka ipak ta da većina proizvođača radi uredno. Pitamo ga što savjetovati kupcima.
“Ljudi bi trebali obratiti pažnju i ipak birati ozbiljnije proizvođače. Ne kupovati u trgovinama koje nisu predviđene za prodaju vina. Najgore je s velikim pakiranjima u plastici. Čim je takvo pakiranje, nešto je sumnjivo”, napomenuo je.
Govorimo mu da su česta i vina u tetrapaku.
“To je čak kategorija iznad plastike. Ali vina u plastici u pakiranju od tri ili pet litara, tu treba biti oprezan. Ja bih znao prepoznati lažno vino da ga kušam, metode patvorenja su sve sofisticiranije, ali ne možete ipak dodati sve što ima grožđe.
Najbolje je kupovati po preporuci, uz prethodna saznanja o kvaliteti. Ali razumijem da to nije lako običnom potrošaču, on gleda proći što jeftinije, uzima ono što mu izgleda povoljno. Zato bi ga inspekcija trebala zaštititi”, zaključio je Kovačević.
“Ipak se zna koji su proizvođači prepoznatljivi. Oni koji kupuju najjeftinija vina, oni moraju voditi računa o tome što kupuju. Tu se odmah vidi dosta i po etiketi, podrijetlu… Ako kupite Graševinu od tridesetak kuna, nećete naići na lažno vino. Ali kad kupujete vina na razini cijene vode, onda može biti problema”, kazao je.
Napominje da su zakazale institucije.
“Uzmimo primjer Kosova. Ako je njihova destinacija Hrvatska, onda nešto ne štima. Ta vina su puštena u promet i zadovoljila su neki standard. Tu treba istražiti tko je kriv. Ono što znamo je da imamo institucije na Kosovu koje ne rade posao i institucije u Hrvatskoj koje ne rade posao”, zaključio je.
Popričali smo s Ivicom Kovačevićem, direktorom bračke vinarije Stina, koji je predsjednik Udruženja Vino Dalmacije pri Hrvatskoj gospodarskoj komori. Govori nam kako mu je nejasno da Inspektorat ne želi reći o kojim se vinima radi.
“To je smiješno. Stalno imamo vijesti o proizvodima koji se povlače iz prodaje, zašto bi vino bilo izuzetak? Ili oni možda nisu sigurni u rezultat? Ovo je problem na koji mi godinama upozoravamo. Mene ovo ne iznenađuje”, govori on.
“Evo primjer. Kako Pošip može biti 19,99 kn kad mu boca s opremom košta preko 10 kuna? Pa samo je čep tri kune. A može se naći još jeftinijih vina od tih 19,99 kn. Mene čudi da nisu pronašli više vina koja su patvorena. Mislim da su ih trebali i više uzorkovati”, dodaje.
Napominje kako je u Hrvatskoj sve manje grožđa za proizvodnju.
“Postoje regije gdje tog grožđa ima, poput Imotskog, ali nestaju sve više velike vinarije, manji proizvođači se nisu opremili, oni idu sa simboličnim količinama. Tako da smo ovisni o uvozu. Sve to skupa rezultira ovime.
Tako da imamo, rekao bih, bezobrazno niske cijene. Pa vi imate trgovine gdje se prodaje tehnika, ali u zadnje vrijeme i vino. Jedan od većih uvoznika je kompanija koja se bavi proizvodnjom mesa. Sve to je davno trebalo biti prekontrolirano”, kazao je.
“Čovjek je s pravom komentirao da sad neće kupovati nijednu Graševinu”
Ističe kako njega ovo osobno ne dira.
“Mi nikad nismo prodavali u toj kategoriji, ne mislim ni da su moji kupci prevareni, ali oni koji kupuju jeftinija vina mogu se osjećati prevarenima. Najviše bi sad trebali reagirati kolege iz Slavonije, prozvana je Graševina.
Pročitao sam na jednom portalu komentar, mislim da je to baš bio Index. Čovjek je s pravom napisao da neće sad kupovati nijednu Graševinu. Eto do čega je doveo stav Inspektorata, koji ne želi reći o kojem se točno proizvođaču radi”, napomenuo je.
Pitamo ga što se točno dodaje kako bi se vino krivotvorilo.
“Znam kako rade seljaci, ha, ovi očito rade malo bolje. Nisu to baš samo šećer i voda. Postoje u inozemstvu laboratoriji, to je teško i otkriti, potrebna su posebna uzorkovanja. Zato kupca nije teško prevariti.
Da se razumijemo, ovo se radi i vani. Nije Hrvatska iznimka, bilo je afera. Ali uvijek se išlo u javnost s imenima. Hoćemo tako u svemu štititi one koji nas varaju? Pala je očito sumnja na sve”, konstatirao je.
Zaključuje da je njegova osnovna poruka ipak ta da većina proizvođača radi uredno. Pitamo ga što savjetovati kupcima.
“Ljudi bi trebali obratiti pažnju i ipak birati ozbiljnije proizvođače. Ne kupovati u trgovinama koje nisu predviđene za prodaju vina. Najgore je s velikim pakiranjima u plastici. Čim je takvo pakiranje, nešto je sumnjivo”, napomenuo je.
Govorimo mu da su česta i vina u tetrapaku.
“To je čak kategorija iznad plastike. Ali vina u plastici u pakiranju od tri ili pet litara, tu treba biti oprezan. Ja bih znao prepoznati lažno vino da ga kušam, metode patvorenja su sve sofisticiranije, ali ne možete ipak dodati sve što ima grožđe.
Najbolje je kupovati po preporuci, uz prethodna saznanja o kvaliteti. Ali razumijem da to nije lako običnom potrošaču, on gleda proći što jeftinije, uzima ono što mu izgleda povoljno. Zato bi ga inspekcija trebala zaštititi”, zaključio je Kovačević.
