Korupcija je globalni problem, ali je u nekim državama iznimka, a u drugima pravilo. Najkorumpiranije zemlje u Europi su one u kojima su vladali komunistički režimi, piše Željko Glasnović.
Npr. Finska je na vrhu zemalja s visokom razinom vladavine prava, a Kroatistan je na dnu s drugim bivšim komunističkim satrapijama poput Bugarske i Rumunjske. Lustracija u postkomunističkim državama EU započela je smjenom kadrova u pravosuđu. Lustracija u Hrvatskoj provedena je u suprotnom smjeru. Pravosudni aparat okupirali su kadrovi iz bivšeg jednopartijskog režima. Njihov mentalni sklop ostao je zaglavljen s druge strane Berlinskog zida. Izvještaj od 30.04.1971. sastavljen nakon godišnjeg zasjedanja Lige komunista SFRJ upozorava: “Korupcija u društvu poprimila je masovne proporcije.” Samo između 1971. i 1981. godine, 219 000 osoba je optuženo za korupciju u javnom sektoru uključujući 5 000 direktora državnih poduzeća i 25 000 poslovođa. Od stotinu najvećih državnih poduzeća sredinom osamdesetih godina, ni jedno nije imalo pozitivno poslovanje.
Neposredno prije izbora 1990. godine bivši politički zatvorenik Vlado Gotovac na skupu ispred zagrebačke katedrale izjavio je: “Dragi Hrvati, ja sam uvjeren da će nova stranka uskoro doći na vlast, ali koja god pobijedi neće biti lako. Komunisti će joj ostaviti stare tvornice, zastarjelu tehnologiju i praznu kasu.” Jugoslavija je doživjela ekonomski i financijski krah godinama prije početka obrambenog rata. Kako onda očekivati da će isti kadrovi – upravljači i rušitelji samoupravne anarhije – stvoriti funkcionalnu državu?
Ti majstori kameleonstva prerušeni u demokrate postepeno preuzimaju vlast. Oni i njihovi ideološki nasljednici ubrzo okupiraju cijelu lepezu nevladinih udruga kao npr. “Centar za demokraciju i pravo Miko Tripalo”.
Pas laje za onoga tko ga hrani. Te udruge, popunjene anacionalnim kadrovima, imaju izravan pristup novčanim sredstvima stranih vlada i privatnih organizacija npr. kao mreža zaklada pod nazivom “Zaklada Otvoreno društvo” osuđenog burzovnog mešetara Georgea Sorosa. Ta zaklada u RH od 1992. do 2006. godine prima 55 milijuna kuna. Stvorena je tzv. Duboka država da održi bivše kadrove i njihove ideološke nasljednike na vlasti. To je razlog zašto Zakon o porijeklu imovine nikada nije prošao saborsku proceduru. U praksi je zamrznut Zakon o imovini oduzetoj za vrijeme komunističkog režima.
Ljudi umiru ne dočekavši povrat svojih nekretnina. Trag novca – kojeg su Crveni direktori prebacili na bankovne račune u inozemstvu prije, i nakon 1990. godine – vraća se u Hrvatsku pod krinkom “stranih investicija.” Kada sam u saboru upitao bivšeg ministra i nedavnog gosta u Remetincu Darka Horvata je li nadgleda sigurnosne provjere svojih zaposlenika odgovorio je: “To nije moj posao.”
Radio sam cijelo jedno desetljeće u Kanadskoj pravosudnoj policiji i vodio Taktičku ekipu za suzbijanje nerada u kaznionicama. Procesuirao sam na tisuće kriminalaca, od pedofila do serijskih provalnika i ubojica, ali nigdje nisam vidio toliko prevaranata i “Knezova Drpislava” na djelu kao u Lijepoj našoj. Uputio sam saborskim odborima za zakonodavstvo i pravosuđe dopis o suzbijanju korupcije – nikada nisam dobio odgovor. U tim odborima i antikorupcijskim vijećima sjede isti karakteri kao i oni u “Centru za demokraciju i pravo Miko Tripalo”. U federalnim zatvorima barem postoji nekakav kodeks časti: cinkarenje, ulizivanje i krađa od drugih zatvorenika je zabranjeno; pedofili nerijetko bivaju pretučeni ili čak ubijeni.
S druge strane, mentalni sklop karaktera proizašlih iz komunizma se rijetko može rehabilitirati – u Hrvatskoj je državni aparat postao rezervat nepovratnih političkih pedofila.
