Prvi broj legendarne Erotike, “Revije za kulturu i umjetnost ljubavi”, izašao je u veljači 1985. da bi krajem 80-ih postao najtiražniji erotski magazin u istočnoj Europi s rekordom od gotovo 400.000 prodanih primjeraka u bivšoj državi i dodatnih 100.000 u Mađarskoj, tiskanih u Zagrebu na mađarskom jeziku.
Glavni urednik i pokretač tog, sada već kultnog, ali i definitivno najuspješnijeg revijalnog izdanja kuće Vjesnik, Milivoj Pašiček, kaže da pri osmišljavanju i odobravanju sadržaja i koncepcije tog izdavačkog erotskog projekta davne 1985. nije bilo gotovo nikakvih problema.
Erotici su prethodila dva broja “pokusnog”, ali uspješnog i profitnog RS Magazina Erotika tiskanih u 1984. s prosječnom prodanom nakladom od preko 70.000 primjeraka što je, kako se kasnije ispostavilo, umirilo socijalističke “dušobrižnike”, ali je bio i znak tadašnjem vodstvu kuće Vjesnik da se i s erotskim izdanjem treba ozbiljnije uhvatiti u koštac.
‘Konzervativna Jugoslavija otvorenija od današnje Hrvatske’
“Jugoslavija je kao bila konzervativna, ali je bila deset puta otvorenija od današnje Hrvatske”, kaže Pašiček. Dodaje kako je pokretač projekta bio profit, a formula uspjeha kvalitetni tekstovi, a ne puko “ljepljenje” erotskih fotografija. Stoga je i ugled Erotike rastao zbog imena autora i tema kojima su se bavili u tom erotskom magazinu.
“Priče za Erotiku punim imenom i prezimenom pisali su, između ostalih, i Zvonimir Majdak, Ivan Kušan, Drago Kastratović, Alojz Majetić, Zvonimir Balog, Predrag Raos, Tito Bilopavlović, Igor Mandić, a ‘po kazni’ mi je bio poslan i Denis Kuljiš. Surađivali su i Momo Kapor, Tomislav Sabljak, Fadil Hadžić, Stephan Lupino i Pero Kvesić, kolumne je pisala i Jelena Lovrić, kolumnistica Playboja Gerti Senger, a fotografirao je i pokojni Ivo Pukanić.
Među novinarima, umjetnicima, znanstvenicima i glumcima suradnici su bili Goran Milić, Aleksandar Tijanić, Lordan Zafranović, Krsto Papić, Bata Živojinović, ali i profesori Dražen Kalodjera i Ivica Maštruko” kazao je Pašiček.
Među suradnicima Sanader, ali i partijski ‘funkcioneri’
Podsjetio je da je erotske fotografije tada “lifrao” Ivo Sanader koji će kasnije postati drugi predsjednik HDZ-a i hrvatski premijer. S Erotikom su tada surađivali i neki od vođa Saveza komunista, primjerice Sonja Lokar, izvršna sekretarica CK SK Slovenije i Branko Bošnjak, sekretar u tadašnjem zagrebačkom partijskom komitetu.
“Nađite mi danas autora s imenom i prezimenom kao što su u to vrijeme bili Majdak, Sabljak ili Raos koji će se danas potpisivati pod svoje erotske priče koje su već tada bile ‘žešće’. Danas to nitko ne bi potpisao zbog straha, zbog reakcije ‘konzervi'”, kaže Pašiček.
Uslijedio je uspjeh, prosječna prodana naklada Erotike 1985. bila je veća od 100.000 primjeraka, a u uspješnom bijegu od socijalističke malograđanštine i politikanstva, Erotika je rasvjetljavajući erotizaciju javnog života i rušeći socijalističke patrijarhalne mitove postala interesantna i tražena u zemljama tada nam susjednog socijalističkog bloka. Uslijedio je dogovor s Mađarima zainteresiranima za erotiku na zagrebački način.
“Mađarima smo prodali Erotiku u vrlo zanimljivom aranžmanu. Prodali smo im copyright, a Vjesnikovu tiskaru smo natjerali da Erotiku tiska na mađarskom jeziku. Dogovoreno je 100.000 primjeraka koji smo im slali kao jabuke, priznavali im oštećene primjerke, davali im po tisuću komada više ‘ako se otuđi ili uništi’. Uz tih 100.000 primjeraka rekordna nam je prodaja bila krajem 1987. kada je broj iz prosinca ‘planuo’ u 399.698 primjeraka” kaže Pašiček.
Na putu do kioska nestajalo i do 10.000 primjeraka
Uz rekordnu prodaju, Erotika je bila poznata i kao Vjesnikovo izdanje koje se najviše kralo prije dolaska na kioske.
“Znalo je biti ukradeno i do 10.000 komada Erotike iz tiskare, kralo se iz otpreme – ekspedita. Pitao sam se što bi se dogodilo da, recimo, u Tvornici čarapa Jadran netko ukrade deset tisuća čarapa, kako bi reagirali u Centralnom komitetu. Možda bi pala i gradska vlast”, istaknuo je Pašiček.
Kazao je i da je Erotika u potpunosti zasjenila erotske tiskovine iz beogradskog tiska koji je prve, ali prizemne erotske časopise u bivšoj državi počeo plasirati još 1968.
“U potpunosti smo pomeli konkurenciju. U srpskim gradovima, naročito u urbanim sredinama, Beogradu i Nišu, Erotika se prodavala bolje nego u nekim većim hrvatskim gradovima. To se ponajbolje vidi u količini malih oglasa koji smo zaprimali iz Srbije”, ispričao je Pašiček.
Prva veća neugodnost zbog golog muškarca u gay izdanju
Tržišni uspjeh Erotike stvorio je uvjete i za “nadogradnju” matičnog izdanja, erotski roman, erotski strip, izdanje nekad najprodavanije knjige Svjetski seksualni rekordi Axela Gardinga, reviju Extra erotika, kao prvi pokušaj domaćeg Playboya te izdanje prvog komercijalnog gay izdanja Erotike M krajem 1989 koji se prodavao zamotan u celofan. Upravo su goli muškarci stvorili i prvu nevolju Erotike s vlastima.
“Prvu smo veću neugodnost doživljeli kada smo tiskali golog muškarca. Kao da je to neka seksualna revolucija, pokušali su zaustaviti tiskaru i policija mi je kucala na vrata. Naravno, nisu uspjeli zaustaviti Erotiku”, kazao je Pašiček.
Erotika je bila daleko najuspješnije revijalno izdanje bivše kuće Vjesnik koje je bilo ugašeno 1990. Prema posljednjim dostupnim službenim podacima, u prve četiri godine izlaženja od 1985. do 1988. Erotika je bila prodana u više od 10 milijuna primjeraka. Nedostižni rekord bio je dosegnut 1988. kada se izdanje Erotike u prosjeku prodavalo u 300.204 primjerka.
Piše: Miroslav Edvin Habek
