U Dvoru na Uni danas je održana komemoracija za poginule hrvatske branitelje u vojnoredarstvenoj akciji UNA 95. Tom su prigodom položeni vijenci i zapaljene svijeće.
Komemoracija je održana i u Hrvatskoj Dubici, odavanjem počasti kod spomenika poginulim hrvatskim braniteljima.
Za sve poginule, umrle i nestale „Gromove“ i sve hrvatske branitelje služena sv.Misa u župnoj crkvi Presvetog Trojstva u Hrvatskoj Dubici.
Komemoraciji su nazočili Ilija Vučemilović , izaslanik ministra HRB , Miodrag Demo, izaslanik grada Zagreba , Ivanka Roksandić, predsjednica županijske skupštine SMŽ, Gromovi, Tigrovi, Udruge roditelja poginulih i nestalih hr branitelja, te načelnici općine Dvor , zamjenik Franjo Juranović i načelnica općine Hrvatska Dubica Ružica Mačković.
U ime Grada Petrinje, nazočna je bila dr.Viktorija Kaleb, zamjenica gradonačelnika, koja je tom prigodom rekla:
Evo nas u rujnu mjesecu, „Danima sjećanja“ na naše heroje, hrvatske branitelje. Znamo da su upravo ovi branitelji pred čijim spomenicima danas molimo i sjećamo ih se s ljubavlju i beskrajnim poštovanjem, znamo da su oni išli vatrenog srca , ne kalkulirajući ništa, oslobađati svoj hrvatski teritorij ,čuvati ovu našu grudu, na kojoj se tek po njihovoj žrtvi, ponosno vije naš barjak hrvatski….
U našem jeziku teško se izraziti jačom i ljepšom riječju od riječi hvala …U misteriju što se zove ljudski život, iz praha zemaljskog Svevišnji nas stvori, i na koncu se svi pretvaramo u prah, ali Duh – jer Čovjek je i tijelo i Duh, duh ide Stvoritelju… a dobra dijela se prenose iz generacije u generaciju, ulaze u genski kod, u prepoznatljivost jedne obitelji, jednog grada, jednog naroda” – kazala je dr. Kleb.
Dodala je da se tako u naš genetski kod upisalo junaštvo naših predaka, najboljih i najplemenitijih ratnika ikad, ratnika koji nikad ne poželješe tuđeg a za svoj teritorij su se krvlju branili kroz stoljeća….
Kad god se zemlja natopi krvlju mučenika iz nje niču nova , još bolja pokoljenja, još veći i časniji muževi i žene , viteškog duha i dostojanstvenog života… Ali nekakav opasni korov se umiješao među zdravo žito, i ne da rasti …ne da napredovati, ne da lijepu zemlju učiniti bogatom, dapače odlaze rijeke mladih ljudi s svoje rodne grude, ne s bilo kojeg tla, nego s svoje zemlje natopljene očevom, djedovom, majčinom krvlju i znojem, jer ne mogu stvarati, raditi i živjeti od te iste zemlje koja je stoljećima hranila i odgajala pokoljenja… mi imamo Domovinu, Bogu hvala, ali nemamo, ljude slobodne od ideologije i ideologija nametnutih nam kao breme kojeg se Hrvati ni nakon 22 godine od rata, ne mogu osloboditi, jer taj zloduh je perfidan i snalažljiv, vrlo zavodljiv, i onoga koji mu se preda ne pušta do smrti…
Nemaju djeca poštenih domoljuba ni svoja sigurna mjesta kad završe školu, studij, nemaju oni svoje mecene u javnim službama, ni u političkim strankama, niti su dio hobotnice što svoje krake pruža na sve pozicije, sve domene društva… a kad nemaš posla, niti radnog mjesta, onda gubiš tu kreaciju koju dragi Bog usadi u svakog čovjeka, pa gubiš volju za bilo čim, postaješ tek jedan od mnogih… nesretnih, siromašnih, prognan u vlastitoj zemlji…imaš zemlju, ali ju ipak nemaš!Imaš znanje, imaš povjerene talente ali si ih prinuđen umnožavati u tuđoj zemlji…
A kao da je namjerno stvorena takva slika u javnosti da se kod nas ama baš ništa ne isplati raditi…Sve je postalo relativno, dodirljivo, profano… . Tisuću pitanja kao da kruži ovim hrvatskim nebom svakodnevno… tražeći odgovor, pitanja od ovih naših usnulih heroja, od kojih bi većina bila naše dobi , u najboljim stvaralačkim godinama… Zašto našem narodu ne ide? Zašto se naši branitelji ne poštuju i svakodnevno izlažu podsmjehu i sramoti… zašto naša djeca ne mogu živjeti i preživjeti u Domovini ?
I mogla bih nadovezati još stotine nepravdi i pokušati dati odgovore…
Trebamo se mijenjati, ama baš svi,….oni dobri na bolje, a svi oni koji su nečistih ruku, trebali bi se sami povući iz javnog života, sami sebe prosvijetliti – lustrirati, napustiti dobra mjesta na fakultetima, bolnicama, učilištima, stranačkim vrhuškama , svim javnim službama i bar jednom u životu priznati zlo svog života i djelovanja, i radi sebe samih pustiti mlade i sposobne i neopterećene komunističkom ideologijom da stvore od ove zemlje to što ona treba biti, onakva za kakvu su pali heroji, mali raj na zemlji, kazala je zamjenica gradonačelnika Petrinje Viktorija Kaleb.
