Piše: Snježana Nemec
Biti naivan, biti idiot poput kneza Miškina koji drugima unaprijed daje povjerenje ima svoju cijenu. Nerijetko prevareni od ljudi, tek usput upotrijebljeni, naivac po ne znam koji put shvati ono što već je davno znao – da to zapravo i nisu ljudi, ili jesu ljudi, ali oštećeni. Njihovi potezi, linije, boje naivcima su strani.
Neki češće, neki rjeđe, a neki gotovo nikada uhvate se u svojoj naivnosti. Ovi potonji za današnje vrijednosti su najpametniji jer ostaju neokrznuti. U ovoj našoj otužnoj igri apsurda gdje jedni nemoćnici satiru druge, u vremenu jadnih skučenih života gdje zaboravljamo jedni na druge, gdje današnji svijet moći nalaže čovjeku da bude sumnjičav, oni su pobjednici. No jesu li? Greške naivnosti u konačnici donose više.
Biti naivan, biti idiot poput kneza Miškina koji drugima unaprijed daje povjerenje ima svoju cijenu. Nerijetko prevareni od ljudi, tek usput upotrijebljeni, naivac po ne znam koji put shvati ono što već je davno znao – da to zapravo i nisu ljudi, ili jesu ljudi, ali oštećeni. Njihovi potezi, linije, boje naivcima su strani.
On je danas u neravnopravnom položaju jer je prednost uvijek na strani onog drugog koji koristi, izrabljuje, napija se čeznutljivo parama nečije dobrote kako bi oslobodio svoje vlastite slabosti i pukotine, koji je otišao predaleko da bi osjetio stid ili barem zažalio nad napuštenim skrupulama.
No naivac ide dalje, otvoreno i iskreno predaje sebe. Svjesno pristaje da ga stavljaju u procijep između svjetlosti i mraka, istine i laži, pameti i gluposti jer želja i vjera naivca u ljude strastvena je i hrabra, spremna na rizike, jača od svake obmane, svake manipulacije, jača od svakog poniženja i umiranja. Naivac plaća za istinu i vlastitu dosljednost, dajući vlastitu žrtvu koja zastupa i govori o budućnosti.
Naivac na raspolaganju ima samo svoju čistu dušu. Njegovo srce je uvijek čuvstveno obojeno. On priželjkuje dobro popraćeno zadovoljstvom i radošću, radosni čin koji usrećuje. On je pjesnik današnjice koji svim oblicima ljubavi i patnje istražuje sam sebe kako bi sačuvao samu suštinu. Kad dođe iz svog prozaičnog svijeta naivac se sukobljava s neshvatljivim njegovom sanalačkom duhu, s pojavama licemjerja, izdaje, ljudske truleži koja uništava sve dobro i lijepo.
Kad upoznate naivca, čuvajte ga kao kap vode na dlanu, kao oko u glavi jer oni vjeruju kad svi prestanu vjerovati, oni dižu pogled u nebo kad je svima glava spuštena. Kroz povijest bili su ismijavani, omalovažavani, ali i uzdizani na pijadestal, razinu junaka koji stvara život pun lijepih osjećaja usred trivijalnih poroka i niskog života svijeta koji ih okružuje.
Ako mislite da ne možete, jednostavno krenite dalje i nemojte ranjavati njihova srca, slomljena toliko puta.To je kao da ranjavate srce djetetu, luđaku, svima onima u kojima još uvijek postoji sama bit čovjeka.