Piše: Kazimir Mikašek-Kazo
U hrvatskoj povijesti postoje osobe i događaji koji stoje i vječno će stajati kao svjetionici na prvoj i posljednjoj crti obrane hrvatskog nacionalnog bića, hrvatskog suverenizma, kao putokazi koje su uvijek pa i danas smišljeno zatirani kako bi se hrvatski narod zauvijek izgubio u bespućima povijesnih zbivanja.
Od povijesnih događaja to je sveti obrambeni Domovinski rat, a od osoba u svom punom sjaju, to su blaženi Alojzije Stepinac kao temelj kršćanske Hrvatske i dr. Franjo Tuđman kao temelj hrvatske državnosti.
Ne trebamo obilaziti zemaljsku kuglu kako bi pronašli svjetski poznate povijesne proizvođače mitova i laži na kojima počivaju temeljne paradigme postojanja njihovih država i nacija. Dovoljno nam je baciti pogled preko Drine i Dunava i u najbliže susjedstvo i naći ćemo se oči u oči s onima koji svoju svetosavsku mitomaniju pretvaraju u klasične imperijalističke strategije ponidaštavanja svega što hrvatski diše. Nije mi namjera empirijski dokazivati kako je tome tako citiranjem izjava malobrojnih, ali uglednih srpskih intelektualaca koji i sami tvrde da se srpska povijest temelji na lažnim mitovima i obmanama. Jedna od njih koja to tvrdi je svakako je gospođa Sonja Biserko. Srpska politika svoj opstanak je uvijek temeljila i temeljit će i u budućnosti na proizvodnji mržnje prema Hrvatskoj, na sirovim proizvedenim konfrontacijama, na mitovima i povijesnim lažima, na koje iz Hrvatske namjerno ili slučajno nitko ne odgovara na adekvatan način.
Stoljetna svetosavska mitomanska strategija je jednostavna. Da bi mogli živjeti srpski mitovi o nebeskom i izabranom srpskom narodu potrebno je ubiti istinu o velebnom povijesnom događaju kao što je hrvatski Domovinski rat i potrebno je latentno ubijat i blatiti ime, djelo i svetost, najvećeg među velikima, blaženog Alojzija Stepinca. Planiranim velikosrpskim udarom na hrvatske simbole, na hrvatske velikane, želi se u međunarodnim okvirima stvoriti dojam o Hrvatskoj kao fašističkoj i ustaškoj državi i na žalost recentni događaji to nam dokazuju. Sramotno je da današnje hrvatske vlasti nemaju snažniji odgovor na evidentno blaćenje Hrvatske, na ponižavanje svekolikog hrvatskog puka.
Bili smo svjedoci brutalnog blaćenja prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana kada su ga srpski mitomani uz pomoć hrvatskih domaćih veleizdajnika i veleizdajničkih medija pokušali optužiti kao kreatora udruženog zločinačkog pothvata. Neviđeno blaćenje hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović na ovogodišnjoj proslavi Dana pobjede, Dana neovisnosti i Dana hrvatskih branitelja u Kninu nije ništa drugo nego smišljeni kontinuirani nastavak te antihrvatske kampanje iza koje, nažalost, stoje i neki utjecajni medijski djelatnici koji se licemjerno nazivaju najvećim hrvatskim domoljubima.
Svi vlastodršci u Hrvatskoj koji su se zaklinjali, a i danas se zaklinju u svoje domoljublje zapravo ne razumiju što domoljublje u svom dubokom smislu jest. Domoljublje bez domoljubnih sadržaja nije domoljublje, domoljublje bez esencijalne istine o hrvatskoj povijesti nije domoljublje, domoljublje bez neumoljive obrane istine o hrvatskim velikanima nije domoljublje, domoljublje bez bez štita ljubavi kojim ćemo braniti život i djelo blaženog Alojzija Stepinca bez ikakvog ostatka nije domoljublje. Domoljublje je vjera, katarza, metanoja, a ako želiš reći ja vjerujem, ja ljubim svoju Domovinu, za to nisu dovoljne riječi nego svakodnevno obraćenje, obrat duše isto onakav kakav je potrebno svakodnevno činiti u odnosu prema vjeri u živog Boga.
Jedino tako, zaboravljajući sve svoje sebične partitokratske i materijalne interese može se uvijek biti proaktivno spreman za dom na braniku Domovine, osobito u ovim teškim trenutcima kada nam prijete vidljive i nevidljive povijesne ugroze.
Ni jedna „hrvatska“ vlast do sada nije učinila baš ništa ili je učinila jako malo da istina o blaženstvu i svetosti Alojzija Stepinca bude svakodnevno izložena na svjetlu dana, kao istina koja oslobađa hrvatski narod od mrziteljske mitomanije koja nam i ovih dana u bujicama dolazi s istoka. Ni jedna „hrvatska“ diplomacija do sada nije učinila dovoljno da Alojzije Stepinac bude proglašen svetim i šutke su prelazili preko antihrvatske velikosrpske propagande što je rezultiralo velikosrpskom pobjedom u Vatkanu kada je papa Franjo pristao da Srpska pravoslavna crkva su odlučuje o kanonizaciji Alojzija Stepinca. Na takvu Papinu odluku, uvjeren sam, imala je utjecaj upravo kukavička hrvatske diplomatska mlakost! Zbog toga mi se čini da su sve hrvatske vlasti do sada radile upravo suprotno, da su svjesno ili nesvjesno radile protiv kanonizacije našeg Blaženika i zbog toga danas imamo pravu neizvjesnost oko tog pitanja na kojemu se lome pitanja povijesti, prošlosti ali i budućnosti hrvatskog naroda.
Za istinu o blaženom Alojziju Stepincu više je napravila ugledna povjesničarka, Židovka Esther Gitman nego svi političari u Hrvatskoj zajedno, pa ispada da je gospođa Gitman veći domoljub od svih domoljuba u Hrvatskoj. Njena povijesna utemeljena svjedočanstva o Stepincu kao „pravedniku među narodima“ ostaju nekako na marginama i uglavnom su potpuno prešućena u javnom prostoru i logično je zaključiti da se radi o namjernom i eklatantnom prešućivanju istine. Kada se sjetimo predsjednika Ive Josipovića i njegovog predsjedničkog nastupa u Izraelskom Knessetu, njegove veleizdajničke „ustaške zmije koja je još uvijek živa u hrvatskim njedrima“ i kada to usporedimo sa zadnjim državničkim posjetom naše predsjednice Kolinde Grabar Kitarović Izraelu, samo slijepac, zlonamjernik ili veleizdajnik neće uočiti nevjerojatnu razliku. Dok je antihrvatski govor predsjednika Josipovića o „ustaškim zmijama“ planetarno odjeknuo i „regionom“ i Svijetom i silno naštetio Hrvatskoj , državnički posjet predsjednice Kolinde Grabar Kitarović Izraelu doveden je na stup srama zbog notorne „fake news“ u izraelskom Jeruzalem postu. Što je bio cilj te propagande? Potpuno je prešućena činjenica da su gosti naše predsjednice na svečanom koktelu koji je u njenu čast priredio predsjednik Rillman bili bračni par Esther i Israel Gitman. Potpuno je prešućena vijest da je tom prilikom Esther Gitman izraelskom predsjedniku Rillmanu poklonila svoju knjigu o blaženom Alojziju Stepincu s povijesnom dokazima o istinskom „pravedniku među narodima“, koji nije spasio samo jedan Židovski život da bi spasio cijeli svijet, već je spasio na stotine Židova izlažući se na taj način osobnoj pogibelji. Izraelski politički vrh je tom prilikom dobio još jednu knjigu na poklon, a to je knjiga britanskog autora Philipa J.Cohena „Tajni rat Srbije“ koja govori o povijesnoj genezi srpskog antisemitizma.
Pažljivom promatraču i analitičaru ne može promaknuti činjenica da je to sve u kontekstu istine kao dokazi o Stepinčevoj pravednosti i dokazi o srpskom antisemitizmu koji srpska politika gura pod tepih da bi jedino Hrvatsku optužila za genocid prema Židovima i Srbima. Dakle, inicijativa naše predsjednice Kolinde Grabar Kitarović u tom pravcu na najvišoj državničkoj razini, u Izraelu koji je strateški partner SAD-a, najveći je afirmativni doprinos istini o Hrvatskoj, nasuprot Josipovićevoj eklatantnoj etičkoj veleizdaji hrvatskih nacionalnih interesa, a ni predsjednički kandidat Zoran Milanović nije daleko od te Josipovićeve agende. Naravno, toj inicijativi naše predsjednice prethodilo je nekoliko također prešućenih ili nedovoljno publiciranih događaja. Esther Gitman je u Splitskom HNK nedavno dodijeljen počasni doktorat, a predsjednica Kolinda Grabar Kitarović odlikovala ju je najvišim državnim odličjem. To su dokazi da se ovdje ne radi o nekakvom profanom političkom populizmu u svrhu predizborne kampanje već se radi o državničkom kontinuitetu djelovanja u tom smjeru. Jer, konačno je možda sazrela ona prava domoljubna hrvatska svijest, da će onaj tko se bude borio za Alojzija Stepinca kao „pravednika među narodima“, tko se bude iskreno i javno zalagao za svetost Stepinca, biti upisan zlatnim slovima u hrvatsku povijest. Onaj tko hrvatskom domoljublju bude vratio domoljubne sadržaje i pravu istinu o hrvatskoj povijesti zaslužit će i nadalje obnašati najčasnije političke dužnosti u Republici Hrvatskoj. Na žalost, svjedoci smo poznatog hrvatskog jala, da je pravdoljubivost, čestitost i hrvatsko domoljublje, u sljepoći vlastitog uma danas napadnuto i razapeto i s lijeva i s desna.
Kazimir Mikašek-Kazo
